Je li i do vas već došao mail u kojem autor na slovenskom jeziku postavlja pitanje: "Kako naučiti Hrvata da pliva?" Odgovor glasi: "Vrlo jednostavno, za to su potrebna samo dva Slovenca!", a onda slijedi fotografija na kojoj dva muškarca koračaju kroz vodu do koljena i između sebe, kroz vodu, vuku svinju držeći je za uši.
Moram priznati da me mail zatekao! Nisam očekivala ništa slično, ništa toliko grubo i degutantno. S druge strane, potaknuo me na razmišljanje. Pitam se do koje mjere državna politika općenito može utjecati na javno mišljenje, na stvaranje kolektivne netrpeljivosti ili ugroženosti? Može li kontrolirati razbuktale strasti i što kad one eskaliraju u neželjenom pravcu? Zbog čega slovenski političari u svojoj javnosti potpiruju negativne emocije protiv Hrvata od kojih jako dobro žive (Hrvatske trgovine pune slovenskih proizvoda, a slovenska skijališta puna naših skijaša!)!! Jesu li i sami već počeli vjerovati da je riječ o borbi za pravicu? Ili je možda ipak riječ o sindromu male državice koja je odjednom dobila prigodu da bude velika i važna? Je li u pitanju ljubomora? Pakost? Strah? Nepromišljenost?... Sve to je zapravo nebitno! Ono što je puno bitnije su posljedice koje će ugroziti ne samo međudržavne granice, nego i one međuljudske. Porastom tenzija, zaoštravanjem situacije, past će i prve glave. Naravno, ne onih koji u svojim radnim kabinetima vuku poteze po imaginarnim šahovskim pločama svojih država. Naravno da ne, past će glave onih najmanjih. Žrtve će biti anonimni ljudi bez imena i prezimena koji odjednom više neće imati gdje raditi, kome što prodati, kome iznajmiti sobu ili kamo otputovati...I sve će biti dobro, ako cijela šahovska partija završi na verbalnim knock-downovima i stanjenim novčanicima, ako se strasti između "netrpeljivih" susjeda previše ne uzburkaju...
Ne želim sada raspredati o povijesti i mogućim razlozima ovih "dobrosusjedskih" odnosa između Slovenaca i Hrvata, želim samo naglasiti kako osobno ne vjerujem u kolektivnu krivnju, stereotipe i priče o mentalitetu bilo kojeg naroda. U većini slučajeva ljudi ih koriste kao opravdanje za svoje predrasude ili nedostatak tolerancije. Nemojmo se zavaravati, u svakom polju ima i žita i kukolja. Svugdje ima i divnih i sramotnih primjeraka ljudske vrste. Interesanto je, međutim, kako u kriznim vremenima, na površinu uvijek prva ispliva pljeva i kako onda treba proći neko vrijeme prije no što se voda opet razbistri.
Uvijek me žalosti kad se politika izdigne iznad ljudi i njihovih sudbina. A žalosti me i činjenica da će se fraza "nacionalni interesi" očigledno još dugo koristiti kao krinka i izlika za verbalnu (a na žalost i svaku drugu) vrstu agresije.
Zato treba pokušati sačuvati trijeznu glavu i ne skočiti bezglavo na prvu loptu bačenu na teren. Jer političari nas često povuku za nos. Ali ne moraju baš uvijek!
Post je objavljen 22.12.2008. u 10:59 sati.