Srijeda je bila jako neobičan dan. U cijeloj firmi nema da netko nije nešto zaboravio. Ne pamtim da samo tolko glupavih situacija imali ikad. Tko je prednjačio? Naravno, JA. To me više ni ne čudi obzirom na to što se sve događalo posljednjih desetak godina. Kada podvučem crtu, dobro da još imam glavu na ramenima.
Počevši od ranog jutra stvari nisu mirisale na dobro. Krenuo sam od kuće, a službeni mob je ostao na polici regala. Srećom, nisam se dugo pitao gdje je. Sinulo mi je odmah. Onda sam vidio kolegicu da žvače nešto. Prolazeći kroz servis sam uočio da nisam uzeo gablec. Ništa... Zovi doma i naruči dostavu moba i gableca. Kako to nebi bilo sve, na večer sam ostavio dar koji sam dobio od dobavljača na pultu i naravno, prljavo suđe od gableca koji sam pojeo zajedno sa taškicom u kojoj to nosam. Zemljo, otvori se.
Mali kolega je ujutro kasnio na posao pola sata. Pitam ga jel opet zaspao. Ne nije... Gledam ga sumnjičavo, a on veli da je zaboravio novčanik i dokumente doma i da je s pola puta morao nazad. Kolega (malo stariji) je otišao dobavljaču vratiti robu sa konsignacije. Prije nego je krenuo (i večer prije) sam mu rekao kako mora pokupiti i medije tamo. Naravno, vratio se praznih ruku. Odmah sam mu pod nos gurnuo (iako nisam trebao obzirom na moje iskustvo od tog dana) šišanje od prije mjesec dana. Naime, u 15:30 je bio kod frizerke i naručio se u 16h za šišanje. Majstor je u 16:01 otišao doma. Car...
Kolegica je zaboravila otići po robu kod drugog dobaljvača. Dogovarali smo se večer prije. Dobro, to joj nisam zamjerio. Ipak to ne spada u gaf koji joj se desio tjedan dana prije. Naime, zaboravila mi je isplatiti plaću. Srećom, skužili su to drugi dan pa nisam morao intervenirati. Ostalih zaboravnih kolega se ni ne sjećam. Očito nisu usrali nešto prestrašno.
Zato međutim je jedan od mobilnih operatera. Zaborav desetljeća. Spada u kategoriju biser dana. Oni koji ne vole crni humor neka stanu čitati. Došla nam je gospođa u dućan i rekla kako ima primjedbu na jednu stvar. Doma je dobila na kućnu adresu dar za muža. Dvije kemijske i crnu majcu kratkih rukava. U prvi mah smo mislili da se žali na veličinu ili na to kaj su rukavi kratki. No na žalost, njen suprug je mrtav od kolovoza ove godine. Gospođa je uredno prijavila slučaj i zbilja ne znam kojem je tamo imbecilu promaknuo taj podatak. A i zimi šalju majce s kratkim rukavima... Nevjerojatno... Lagao bi kad bi rekao kako se nismo smijali. Čak su se neki od kolega sprdali da idemo mijenjat veličinu kada smo prijavljivali slučaj, ali budimo realni, gospođi sigurno nije lako (osim ako se nije u kolovozu planirala riješiti muža). Da smo negdje vani, pala bi tužba.
Post je objavljen 21.12.2008. u 23:30 sati.