Marketing
Tiha pobuna - najveći majstori njemačkog ekspresionizma
Max Pechstein: Ležeći ženski akt, 1911. [Ulje na platnu 100 x 100 cm Leopold-Hoesch-Museum, Düren]
I tako se Velika očekivanja poput feniksa dižu iz prašine onda kada su već zaboravljena i to da vas zovu na jednu od u gradu trenutno otvorenih izložbi. Namjeravamo ići i na Rembrandta, ne brinite (čim nabavimo dobro povećalo), ali krenimo redom.
Prošlo je i previše vremena od otvorenja Tihe pobune, a da je nismo posjetili te se, ne bismo li ispravili tu veliku nepravdu, jednog sivog popodneva koje je bilo samo jedno u nizu onih kišnih što se doimlju bez kraja i konca upustimo u carstvo jarkih, eskpresivnih boja, čisto radi novog i promijenjenog dojma stvarnosti.
Kada stigosmo do Klovićevih dvora, već smo imali neke blage spoznaje o ekspresionističkom pokretu čije ime potječe od francuske riječi expression što znači izražaj. Uzori ekspresionizma dijelom su u impresionističkom pokretu kojeg karakterizira mimetičko prikazivanje vanjskih utisaka i dojmova te na čijim slikama obično dominira igra svjetlom, no vrlo brzo ekspresionizam se radikalno udaljava od impresionističkih utjecaja te razvija vlastiti manifest. Najvažnije obilježje je (za razliku od impresionizma) iskazivanje subjektivnog izraza vanjskog dojma koji je vrlo često u neskladu s konvencionalnim poimanjem realnosti, za što je najbolji primjer upotrebljavanje boja koje ne odgovaraju boji predmeta u iskustvenoj stvarnosti, kao što se može primijetiti na slici Rano proljeće Karla Schmidta-Routluffa.
Ekspresionizam u likovnoj umjetnosti najveći je odjek imao u Njemačkoj (dijelom i u Austriji kroz djela Oskara Kokoschke), gdje su se u prvom desetljeću XX. stoljeća formirale dvije umjetničke grupacije. 7. lipnja 1905. godine u Dresedenu četvorica studenata arhitekture Ernst Ludwig Kirchner, Fritz Bleyl, Erich Heckel und Karl Schmidt-Rottluff osnovali su umjetničku skupinu pod simboličnim imenom Die Brücke (Most). Grupa je bila pod jakim utjecajem fovizma, Van Gogha i Gaugina. Na njihovim slikama započinje raspadanje tradicionalne strukture slike (ali i skulpture) te njihov prijelaz u deformaciju, toliko karakterističnu za ekspresionistički pokret. Šest godina kasnije, u Münchenu se javlja nova grupa - Der blaue Reiter (Plavi jahač), čije je ime sinteza osobnih preferencija Augusta Mackea (plava boja) i Franza Marca (konji) koji su ujedno i najznačajniji predstavnici te grupe pored Vasilja Kandinskog i Paula Kleea. Otprlike u ovom razdoblju može se primijetiti utjecaj vitraja na slikarstvo zbog naglašene upotrebe debelih linija koje naglašavanju konture i formiraju plohe koje tada bivaju ispunjene ekspresionističkom igrom bojama, za što je dobar primjer slika Alexandera von Jawlenskyja naslovljena Djevojčica s crvenom mašnom.
Osim slika, na izložbi se mogu vidjeti ekspresionističke skulpture, što zapravo spada u domenu rariteta budući da je predominantni materijal vremena bilo drvo, pa je većina skupltura tog doba uništena u doba Prvog svjetskog rata i vladavine nacionalsocijalizma u Njemačkoj jer je ekspresionistički pokret bio nazivan "deformacijom", njegovi predstavnici progonjeni, a djela uništavana. Većina skulptura koje su sve navedeno preživjele izrađene su od bronce i jasno pokazuju tendenciju ka apstrakciji koju u slikarstvu pokazuje Vasilj Kandinsky.
Ernst Barlach: Ruska prosjakinja (Žensko kolo), 1907. [Bronca 23 x 42 x 18 cm Museumslandschaft Hessen, Kassel]
Zaboraviti se ne smiju ni grafike koje na početku XX. stoljeća u Njemačkoj doživljavanju ponovno rođenje, a za njih je, barem po mom osobnom sudu, karakteristična vrlo jasna i jaka anticipacija rata, razaranja i deformacije, kako ljudskog tijela, tako i duha.
Osobni dojam izložbe: Jako dobro koncipirano, jer boje prostorija u kojima su pojedini eksponati jasno sugeriraju o kojem se razdoblju i grupi radi, izložba ne opterećuje, a puno pokazuje, čak i ako izbor eksponata u neku ruku i jest i nije reprezentativan. Poželjno je i pogledati film u trajanju od sat vremena, no za to morate znati ili njemački (jezik izvornika) ili engleski (jezik titlova), što bi se moglo nazvati propustom organizatora jer su mogli prevesti titlove na hrvatski naročito ako uzmemo u obzir cijenu ulaznice (40 kn za svekoliko pučanstvo, 30 za studente, 20 za grupe od 15+ posjetitelja). Sveukupna ocjena: 7,5/10.
Do slijedećeg sumornog dana u nekoj galeriji, mahmah od darksoul.
P. S. Nadam se da je moja interpretacija i prezentacija pokreta barem donekle bliska stvarnom stanju stvari jer nisam povjesnoumjetničar, pa ako nije.. DsK, molim te, ispravi me. :-)
P. P. S. Još sjedite pred kompjuterom? Šic na izložbu, hajde, hajde, hajde.
Post je objavljen 18.12.2008. u 09:38 sati.