Marketing
Jutarnji post
Kiša pljušti kao iz kabla, u kući totalni mrak. Djeca su budna i gledaju crtiće. Sutra ponovno u Lovran na kontrolu. Opet smo pitali tetu Ivanu da nam posudi auto. Ipak je zima i ako nas iznevjeri naš nije isto kao ljeti. Zahvaljujemo se i obitelji Kostanjevečki koja nam je ponudila svoj auto za Lovran. Tata nam radi svaki dan, i vikende i nekad i dvije smjene. Franka se jako veselila jučer jer će tata doći na vrijeme i ručati s nama. Ovih dana odlazio je u pol 6 po mraku i vraćao se u pol 11, pol 10 po mraku kad bi klinci već spavali. Kad vidim neke pojedince kako žive pitam se u ćemu mi griješimo. Tomislav radi od jutra do mraka i opet si ne možemo priuštiti taj auto koji nam je toliko potreban radi Franke. Navodno da će se povisiti socijalne naknade i to već od ovog mjeseca. Čudi me da i tu nisu stegnuli remen. Nekad mi je žao što nisam poznata osoba koja super pjeva poput Sandre Bagarić, Lane Klingor ili poznati sportaš da nam bar neka auto kuća posudi ispravan auto na korištenje, bar dok ne prođu Frankine operacije.
Dolaze dugo očekivani praznici. Stalno smo u kući pa bi bilo lijepo da ta kiša stane da bar svaki dan možemo ići u šetnju. Karla muči astma jer je stalno u zatvorenom prostoru koji je pun grinja na koje je alergičan. Pokvario nam se usisivač pa nam to stvara dodatne probleme.
Danas će tata kupiti dio pa se nadamo da će profunkcionirati. Pošto se grijemo s peći na drva svaki dan unesemo i hrpu smeća. Tu nas spašava teta Đurđica koja nam pomaže.
Sad čekamo što će nam reći doktor. Da li možemo vježbati kao i prije operacije? Od slijedećeg tjedna bi trebali krenuti na vježbe u terpijsku igraonicu maka, ako nam doktor da zeleno svjetlo. Daj bože da bude lijepo vrijeme da možemo ići pješke ( mislim u kolicima ). Nekako mi je tmuran post, očito kao i ovo vrijeme. Moram si malo olakšati dušu.
I dok gospodin Stanković misli da gola guzica Let3 na televiziji može izazvati duševne boli
, mene više boli kad gledam političare ( iz dana u dan ) kako nas vode u propast. To meni nanosi duševne boli. Što moram moliti ovu državu da mi odobri putni nalog, a oni uporno odbijaju na sve moguće načine(jer postoje doktori koji operiraju kukve i u Zagrebu, a to što nisu ni upola dobri i pouzdani kao doktori u Lovranu nema veze,glavno da se Hebrang dok je bio ministar liječio vani a ko je to platio isto je pitanje), svaka tri mjeseca moliti da mom djetetu da vježbe, pelene, što svake godine dokazujemo da je naše dijete osoba s invaliditetom, što mi ne daju nijedno pomagalo osim jedne trecine iznosa za kolica, što nikoga nije briga kako i u čemu da vozim svoje dijete. Što lijekove za astmu i epilepsiju nadoplaćujemo ili plaćamo u potpunosti dok heptanoni idu besplatno.
Što nikoga nije briga da li vam krov prokišnjava a ONI si obnavljaju kancelarije u milionskim iznosima jer rade u nemogućim uvjetima. I tako mogla bih do sutra. A sutra idem na put i moram biti odmorena i vesela radi djece. Povest ćemo i Karla možda će mu goditi ova promjena zraka. Do slijedećeg posta. Pusa svima
KARLO VOLI SPUŽVA BOBA A FRANKA PUSSYCAT DOLLS
Post je objavljen 17.12.2008. u 20:23 sati.