Marketing
Pila naopako
Što reći kad se zaredaju događaji koji nemaju veze sa zdravom pameti, a sve skupa se pravda pravnom državom i vladavinom prava? Prvi takav slučaj je svakako presuda Županijskog suda, treća po redu u kojoj se oslobađa Nevenka Tuđman od optužbi da je pogodovala tvrtci Igora Kneževića u dobivanju poslova oko gradnje telefonskih centrala koristeći svoj politički utjecaj. Ključni problem oko te presude je taj što je Knežević priznao počinjeno djelo, direktno je optužio Nevenku Tuđman i pravomoćno je osuđen. Kako je moguće da Nevenka Tuđman bude oslobođena ako je drugi akter u tom slučaju pravomoćno osuđen? Dakle ili imamo osuđenog nevinog čovjeka ili imamo kriminalku koju štiti hrvatsko pravosuđe.
Drugi primjer je šikaniranje Denisa Latina od strane poslodavca, HRT-a jer se drznuo progovoriti o stvarnim problemima HRT-a, nazvavši Vanju Sutlića kukavicom, a Hloverku Novak-Srzić optužio da štiti mafiju i da je radila po naputcima tajnih službi. Govorio je Latin i o korupciji unutar HRT-a, a svi su žmirili na oba oka. Nedavno je ipak na površinu isplivao skandal oko kupovine nastupa u emisijama „javne“ televizije preko PR agencije. Ne bi ni taj slučaj isplivao na površinu, da gradonačelnik Slavonskog Broda nije bio toliko glup pa da je sam izjavio da je koristio usluge PR agencije. Što se tiče Hloverke, Latin tu stvarno nije ništa pogriješio. Dobro je poznata činjenica da je Hloverka mijenjala boje kao čarape. Prvo je bila gorljiva članica SKH, zatim je s promjenom vlasti postala gorljiva hrvatica i omiljena Tuđmanova novinarka koja je po instrukcije redovito pohodila predsjedničke dvore. S promjenom vlasti 2000. Hloverka je svim silama nastojala zadobiti simpatije budućeg predsjednika RH, ma tko god ta osoba bila. To je do te mjere bilo očito da su Pervan i ekipa poslije godinama ismijavali Hloverkin razgovor s tadašnjim predsjedničkim kandidatom Budišom. Nakon ponovne pobjede HDZ-a, Hloverka biva rehabilitiranom i postavljena za glavnu urednicu HRT-a. Od tad javna televizija gubi svaku dodirnu točku s pridjevom „javna“. Brojni kvalitetni novinari su otišli ili su degradirani, a u prvi plan iskočili su kosturi hrvatskog kvazi-novinarstva mračnih devedesetih u liku Dijane Čuljak i sličnih.
Treći primjer hrvatske pile naopako je donošenje zakona o golfu. Iako se radi o protuustavnom zakonu i očitoj političkoj korupciji gdje se tim zakonom HDZ odužio privatnoj firmi Skiper d.o.o. koja gradi golf terene, a koja je bila i izdašni financijer HDZ-ovih predizbornih kampanja. Tim zakonom firma Skiper d.o.o. će se za smiješno male iznose dokopati najboljih zemljišnih parcela, bilo da se radi o državnoj ili privatnoj zemlji, na njoj izgraditi apartmane koje će kasnije moći prodati za nekoliko desetaka puta veću vrijednost. Problem je što će to sve ići na štetu vlasnika zemlje, bilo da se radi o državi ili privatnim vlasnicima, koji će za smiješnu naknadu ostati bez vlasništva iako se svi u Hrvatskoj vole busati u prsa kako je privatno vlasništvo svetinja. U ovom slučaju HDZ je ipak veća svetinja.
Četvrti primjer mazanja očiju hrvatske javnosti je izjava premijera Sanadera da je donesen < href=http://www.seebiz.eu/hr/politika/sabor-rekordno-brzo-izglasao-proracun%3B-deficit-0,88%25-bdp-a,32700.html target=_blank>uravnotežen proračun, što naprosto nije istina. Proračun ne može biti uravnotežen jer deficit nije na nuli već je predviđen u iznosu od 2,4 milijarde kuna, tj. 0,88%. U godini kada su se svi ekonomski stručnjaci usuglasili da je nulti deficit ili čak suficit imperativ, proračun s deficitom, koliko god on bio je nerealan i opasan. Istina je da HDZ u biti nema druge opcije želi li opstati na političkoj sceni, jer svoju biračku bazu temelje na ogromnoj vojsci onih koji žive od državnog rasipanja novcem. Od razno raznih „branitelja“ koji po posljednjem spisku ima oko pola milijuna (svaka čast stvarnim braniteljima), pa do raznih privatnih firmi-sponzora kao što su IGH koji gradi Pelješki most kojeg Sanader gura pošto – poto ili pak Agrokora koji nesmiljeno melje konkurenciju, rokove plaćanja sve više prolongira i koji je već toliko zadužen da je EBRD već prije godinu dana Agrokor proglasio opasno zaduženim. Taj isti Agrokor također je jedan od velikih HDZ-ovih sponzora.
U isto vrijeme brodogradnja se uništava i laže se da EU traži privatizaciju brodogradilišta, a istina je da EU želi samo smanjiti subvencije brodogradilištima i da ih uopće nije briga hoće li ona biti privatna ili državna. Sve što traže je tržišno poslovanje, a to je ovdje političarima problem veći nego gašenje brodogradnje jer tržišno poslovanje bi značilo da bi slučajevi poput Brodosplita gdje nestane 6 milijuna dolara i nikome ništa, jednostavno ne bi bili mogući. Političari nemaju ništa od toga, ali bi mogli utržiti još koju pinku od prodaje brodogradilišta i zato su se u HDZ-u odlučili na prodaju. To što će još nekoliko desetaka tisuća ljudi ostati bez posla nikog nije briga.
Post je objavljen 17.12.2008. u 10:13 sati.