Danas je moj red da vas ugostim na blogu povodom "Dana dobrih želja" koji je osmislila i pokrenula blogerica Dordora2.
I dok sam razmišljala o škrinjici želja, sjetila sam se jedne druge škrinje, zapravo sanduka-koji se zove baula. (Meni u sjećanju ostala bavla, a ne baula. Ne znam je li to zato što kao mala nisam znala izgovoriti baula, ili zato što smo mi na Bešpelju govorili bavla, a ne baula).
Baula nije bila obična škrinja-bila je to ukrašena, lijepa drvena škrinja u koju su djevojke spremale miraz dok su se spremale za udaju-isheklane stolnjake i tabletiće, ispletene čarape, ručnike, posteljinu, platno i što se već spremalo za miraz.
Kad se djevojka udavala-nosila je sa sobom svoju baulu (ovo "nosila" nemojte shvatiti doslovno )
Sjećam se da smo imali jednu baulu na tavanu u kojoj su stajale mamine košulje i jeleci, čarapi i sl.
Zapravo, kad bolje razmislim, baule su služile umjesto ormara- u njima je bila složena odjeća, samo što su one za svakodnevnu upotrebu bile jednostavnije izrade.
Jedan takav običan sanduk-uslikala sam kod strine na tavanu. Loše se vidi zbog sjene na prozoru, a prozor se nije mogao otvoriti , ali čisto da vidite o čemu pričam.
Ja svoju baulu još uvijek nemam tako da ni od udaje ništa do daljnjega
Vama na ovaj dan poklanjam "Baulu" od Slavka Jelice