iako nisam sigurna kako je ovo ispravan odnosno pravo ime za ovaj tekst , jednostavno mi je doslo da tako napisem..ruke same po tipkovnici pustam jer trebam ispusni ventil. Bez pisanja o ljubavi, njeznosti, boli ili tuzi..jednostavno pisem ono sto mi nailazi samo, bujica rijeci koju moram izgovoriti, izreci, napisati..ma neznam.. Buktinja u meni, plamen koji gori nekim zarom ali nesto gasi i oduzima kisik vatri, osjecam se priguseno ,ne izrazeno, ma zapravo ni sama neznam kako se osjecam.. Sad se pitate zasto ovakav tekst, iskreno nemam pojma, neznam zasto ovo pisem i neznam sto pisem, znam samo da ruke same pisu,tipkaju slova redom, a vi mi recite ima li smisla ?!
Previse je toga u glavi, previse toga mi se mota po mislima, i sama neznam sto bih.. neznam na sto mislim, o cemu, o kome, sto trazim, sto zelim, kamo idem , kamo hodam, kamo gledam, neznam sto mi se dogadja, zivim u nekom ludom svijetu, dan za danom, jurim i ne primjecujem oko sebe nikoga i nista, Zbunjeno znam, svjesna sam kako je sve komplicirano i iznenadna praznina u mislima..prekid i blokada..
Nemam pretjerane volje za nicim, nemogu se pokrenuti, neznam sto iscekujem, ne veseli me nista, osjecam se kriva zbog necega, sto mi se dogadja..
Post je objavljen 16.12.2008. u 01:02 sati.