Sjedala široka i udobna poput fotelja, klima, stjuard s besplatnim pićem i snackom, sve čisto da takoreć možeš pod lizati – Mazhandu Family Bus želja je svakog putnika. Usred Afrike Mazhandu se doima nestvarno, ali istinito. Zašto svi autobusi nisu bili ovakvi?! Ovim se autobusom ja vraćam u Lusaku. I nevjerovatno, ali jeftiniji je od onog kojim sam došao u Livingstone. Čak mu treba i sat vremena manje da prijeđe put od Livingstonea do Lusake.
Spavam noćas kod Nene. Iako sam odlučio vratiti se doma za tjedan dana, sada mi treba malo domaće hrane. Na Nenu nikako da naletim. Baš me zanima njena priča. Kako se to našla u dalekoj Zambiji? Nadam se da ću dobiti odgovor.
Poslijepodne provodim u shopping centrima. Dva su u Lusaki: Manda Hill i Arcades. Oba su izgrađena po uzoru na južnoafričke shopping centre i, čini se, južnoafričkim kapitalom. Gotovo sve su trgovine, kafići i restorani isti oni na koje sam nailazio po Južnoj Africi. Čini se da je Južna Afrika za Zambiju, Malavi i druge zemlje u okruženju, ono što je Austrija za Hrvatsku, Sloveniju, Češku... Opskrbljujem se namirnicima i dobrom knjigom za sutrašnji vlak. Moja pretposljednja dionica ovog afričkog overland putovanja je u Tazara vlaku koji će me odvesti iz Kapiri Mposhija u Zambiji 1852 kilometara do Dar-Es-Salaama u Tanzaniji. Ovo je jedno od najpoznatijih i najljepših afričkih željezničkih putovanja jer vlak putem prolazi kroz nekoliko nacionalnih parkova i često se kroz prozor vlaka mogu vani vidjeti divlje životinje. Službeno, putovanje traje 42 do 45 sati. Realno – i do 72. Kašnjenja su normalna pojava.
Večeram kod Nene odličnu domaću juhu od gljiva i još bolje sarme. Kuharica je Zambijka, ali sarme su poput onih kod kuće. Čista desetka!