Prosinac zaista brzo prolazi, tempo je nemoguć,
iscrpljujuć, umarajuć,vrlo je malo vremena za sve.
***
Žao mi je što ne pišem malo više ovdje. Ne stignem.
***
Sinoć je bio užitak hodati ulicom, zajedno s njim;
pustom, hladnom, rasvjete razlivene od vlažan
beton, dok mi grije smrznute prste i crven nos.
I zanimljivo je stajati nasred ulice, promatrati
male naftne mrlje, pokušavajući odgonetnuti
na koji nas oblik podsjećaju. Vrlo lijepo.
***
Samo da dođe Badnjak, polnoćka, Božić u Gajevoj,
betlemaši, bježanje od čestitara. Posebice snijeg u
Gajevoj, uvijek je poseban, duž cijele ulice. Uvijek
podsjeti na vrijeme kad smo bili klinci, u istoj toj ulici.
BIlo bi nekako šteta ne ponavljati isto to svake godine,
bez obzira gdje bili, kakvi bili, koliko stari bili; da se
vratimo ponekad ovdje, iako ćemo uskoro otići....
Pozdrav,
eMDe
Post je objavljen 14.12.2008. u 11:07 sati.