Samo mali trenutak smirenosti,
mala sabranost duše i srca
dovoljna je da nam svakome omogući
taj duboki susret s Isusom.
**
Tako je malo potrebno da ljudi osjete radost života.
**
Učinimo ono što je Bog učinio:
dajmo nešto od sebe,
dajmo sebe i svoje vrijeme.
Budimo jedni drugima bliži,
budimo jedni drugima dar.
Prihvatimo i primimo čovjeka,
a ne samo njegov dar.
Darivatelj neka nam uvijek bude važniji od dara.
tada ćemo shvatiti Boga,
Tada će nas došašće i Božić zbližiti,
a to je zapravo smisao i poruka ovih dana.
**
O nama često ovisi
hoće li ljudi pokraj nas biti sretni
ili će neprestano živjeti u strahu,
odnosno nemiru i patnji.
Svi smo pozvani
da u svom životu napravimo neke pomake.
Bilo bi divno kada bismo u srcu odlučili
da ćemo učiniti sve što je u našoj moći
da nitko kraj nas i radi nas ne bude nesretan
**
Kad bismo čitavim bićem željeli ostvariti volju Božju,
nikad ne bismo promašili svoj životni cilj.
Ako su brojni uvjeti u skladu s našim planovima,
svoje ciljeve ponekad i ostvarimo.
Međutim, nije uvijek tako.
Bez obzira na sve,
Božju volju možemo, ako hoćemo,
uvijek i na svakom mjestu ostvariti.
Taj cilj postat će nam u isto vrijeme
izvor mira i predanja.
**
Isus prihvaća ljude jer ih voli.
Svoju ljubav ne veže na interes.
Svaki mu je čovjek važan.
Nije neosjetljiv na uzvraćenu ljubav onih koje voli,
ali i kad toga nema, Isus uvijek ljubi do kraja.
**
Mnogi naši prijatelji, mnogi ljudi koji žive oko nas
možda su već zaboravljeni.
Kao da su umrli.
Dobro je povremeno zapaliti svijeću
za molitvu u svome domu,
kao podsjetnik da ne zaboravimo
i sve one osobe za koje smo odgovorni,
sve koji su bliski, a tako daleko od srca često.
Takav spomen obavezuje i potiče.
Vjerujem da bi na taj način
bilo manje ranjenih duša
koje se osjećaju napuštenima.
Zapali adventsku svijeću
i budi i sam svjetlo i radost za svoje žive.
Post je objavljen 14.12.2008. u 09:12 sati.