oliver mi svojim glasom pravi društvo....
nekako sam prazna....
ulovio me neki bad mood...
al ipak ne osjećam se tako loše...
nekako...ko da letim u nekom bezvremenskom prostoru...
stojim... i promatram sve oko sebe...
nisam više ni sretna..nisam više ni tužna...
onako ravnodušna....
baš sam odabrala ono najgore...
biti ravnodušna...
ili možda ne...
možda me sto i jedna stvar kopka u mislima...
ali ja im ne dam van...
ne to mi sad trenutno ne treba...
niti će mi trebati....
pjesma lagano svira....
tišina je oko mene...
tama me obavija kao da me neće pustiti još dugo dugo...
ali ne zamaram se...
jer lijepo mi je...
"...ja mislim na tebe,na tvoje uzdahe, a od ljubavi strahujem..da li to naslučuješ..i molim za tebe..za tvoje osmjehe..dok čeznem i strepim..ja stalno mislim na tebe..i pitam se često..dal pomisliš nekad na mene..."
pjesma je to koja me prati večeras...
volim te onakvog kakvo
Post je objavljen 13.12.2008. u 23:48 sati.