Marketing
Prekovremeni sati i prava radnika
Jučer sam dala otkaz. Potez godine za moral ovog radnika. Na 4. katu zgrade u kojoj sam radila, kažu da sam ispala heroina. Riječi iz susjednih ureda, kao "sada si i meni dala snage" nešto je što ću zauvijek nositi u grudima. Zavidne oči pratile su me niz hodnik s osmijehom na usnama i uzdahom žaljenja što ostaju tamo gdje ih se ne cijeni i relativno često ponižava.
Temperamentna sam osoba. Mogu potrpiti mnogo toga, ali nepravda me zabode u oči pa joj onda vraćam istim posjetom kod okuliste. Jesam plavuša, ali moja glupost nije dosegla tolike postotke da se može mjeriti sa skromnošću koje će vlastitu osobnost gaziti na račun plaće koje je ionako sramotna. Predmet mojeg nezadovoljstva i cijela stvar ne bi bila toliko tragična da moji poslodavci nisu samoprozvani borci za "prava radnika". Trebala sam ranije shvatiti da nešto ozbiljno nije u redu s ljudima koji sami sebe hvale kao nitko drugi, jer svaka druga riječ koja im izađe iz usta lažna je i nepoštena.
Naivna sam voljom koja je iz mene iscjedila posljednju kap samopoštovanja i rasprsla je nad aureolu grešnika s druge strane platne liste kojojm me se namjerno ponižava. Znam koliko vrijedi moj rad i kolike sam prekovremene sate odradila, a ono što me ponajviše vrijeđa, arogancija je primisli mog poslodavca da nagađa kako se nisam osigurala dokazima svoga rada, kao i svjedocima, ukoliko povrijedi moja prava. Žalost je tome još veća, što sam u cijeli posao unijela toliko sebe i povjerenja u poslodavca, a bila izrabljivana na račun tzv. prijateljstva. Moram priznati da mi se smučila sama ideja "ugodnog radnog okruženja" koja se koristi kao parola za radno mjesto mučenika s minimalnom plaćom i rastezljivom satnicom s koje treba odlaziti zadovoljan i zahvalan što se radni staž stječe kod, kako mi je dobačeno u lice: "Savršenog poslodavca".
I dok ovako nezahvalna sjedim ispred svog monitora pišući sjećanja na prošle dane, otkazujem božićne poklone za najdraže i grlim njihove meke riječi razumijevanja i potpore. Rođendan Isusa Krista, našeg spasioca, provest ću ove godine kako treba. Uz molitvu za one koji su mi blizu i daleko od srca, bez obzira koliko me vole ili su mi namjerno naudili. Veličina duše mjeri se ljubavlju koju možeš dati, a manjina ljubavlju koju zadržiš za sebe. Zato uzmite, ima je.........
Post je objavljen 13.12.2008. u 15:00 sati.