Kao što je Anđelka Martić nekad davno izjurila u prirodu tražeći proljeće, tako sam danas ja krenula u obilazak zagrebačkih mostova. Mostovi su me oduvijek privlačili, ni sama ne znam zašto. Vjerojatno zbog činjenice da sam se od malena divila snazi prirodnih elemenata, ponajviše snazi vode. Mostovi preko Save danas su mi omiljena mjesta na kojima tražim samoću. Samo voda, nebo i ja. Isključeni od ostatka svijeta.
Danas je Sava poplavila skroz do nasipa. Prekrasna je, divlja, zastrašujuća. Možda malo presmeđa za moj ukus.
Stajala sam na Savskom mostu i divila se moći tako mi drage rijeke. Sićušna u usporedbi s njom, ali ponosna što sam je vidjela takvu. Kao da je dio mene.
Post je objavljen 12.12.2008. u 22:00 sati.