Evo..malo da podjelim s vama svoja iskustva kod tete psihijatrice kojoj sam išla..
Da se razumijem..ne želim ju pljuvat, ne želim da ovaj text stvara neki negativan stav prema ljudima koji idu kod tog tipa stručnjaka I prema ljudima koji su zaduženi da vas slušaju…
Mnogo sam razmišljala prije nego li sam se odlučila otići potražiti tu vrstu pomoći..ma da su mi ljudi govorili kako mi to ne treba…
I ne..ne opravdavam se sad..a niti me je sram reć da sam išla psihijatrici..i das am pila ljekove…
Jedino što vam iz svog malog iskustva mogu reć da ti zdravstveni djelatnici I nisu uvijek u pravu I da se ne trebaju uzimat tablet pošto poto ko su vam prepisane…
Dakle..
Sve je počelo negdje u rujnu mjesecu ine godine kad mi je moja doktorica onako dobronamjerno preporučila jedan posjet psihološkoj klinici..te toliko da se malo olakšam…
Dala mi je uputnicu I ja se zaputilana Rebo…
Pokucala sam psihijatrici na vrata..otvorila je..onako..mrko I hladno odmjerila me od glave do pete I hladno upitala “Izvolite!što trebate? Imam gužvu!”
Našto sam joj ja lijepo odgovorila “Doktorica me poslala na razgovor..dala mi je dijagnozu…I poslaa me k vama…”
Još jednom me pogledala… promrmljala nešto u stilu “ Prebukirana sam..”...upitala me..
“Pa dobro,jel hitno to kod vas??” ja reko “ NE NIJE” I mislim si..di ćeš jednu osobu s poremećajima hranjenja I uputnom dijagnozom anorexia neurosis pitat jel hitno..naravno da nije…
Rekla mi je “Dobro..javit ćemo vam se…imamo mjesta u siječnju” (Dakle za 4 mj)..
Meni olaknulo…
Naravno prolazili su mjeseci..nitko nije zvao…
Došla je veljača…
Jedan dan vidla sam se s frendicom I ona mi je savjetovala da će mi prek veze namjestit razgovor kod te iste psihićke koja me onak lijepo odjebala…
Msilim si ajde… vrijedi probat..tek toliko da vidim kaj dotična ima za reć…
Bila sam na razgovoru za tjedan dana… (nevjerojatno što veza radi)
Uglavnom…sjećam se da sam uplašena ušla unutra..prvo joj je pitanje bilo “A di si bila do sad?pa očito je iz daleka da si bolesna!!” …”Šta babo pričaš??bila sam kod tebe prije par mjeseci pa sam dobila nogu?!” mislim si…
počele smo razgovarat…svašta me ispitivala…
Načini dijete.. svoje viđenje sebi.. viđenje svoje okoline…
Znam da joj je jedan od komentarabio “Čuj ovakva depresivna,naporna si I sebi I svima oko sebe” e tu sam pukla…” MOLIM?!?!”
Mislim si ja naporna,a tako se trudim ostati neprimjetna…užas…to me toliko rasplakalo…
Bila sam iznad sebe I odlučila da vme ta žena više neće vidjet…
Al ajd..bivši me tješio I objašnjavao da neka dam ženi drugu priliku…naravno..to sam I učinila…
I tako nekako smo se “našle” na nekoj bezveze razini…
Prepisala mi je tablet…Xanax I Prozac…
Ostala sam šokirana…ko ja????? Ja da pijem tablet??? Ma nema šanse…
Ali I tu sam popustila…
Moja doktorica mi je rekla da sama odlučim..
Bivši me je savjetovao da probam..lako ću prestat…ako mi ne budu odgovale…
Frendice su rekle neka uzemem…
Frend je rekao NE
Moji doma reklisu da je ona šrink pa valjda zna kaj mi daje…
I eto tako ja počela pi tablete…
Što se nakraju ispostavilo kao KRIVI KORAK!!!
NE PIJTE TABLETE!!!! One sume toliko učinile flegma osobom…dami je bilo svejedno dal me zgazi auto..trkne tramvaj ili mi nešto padne na glavu..meni je sve bilo lijepo…ha ha ha ha…
Bilo jer tu soata zanimljivih dijaloga između mene I nje…
Ali dosta smo se I “kačile”
Pitala me u jednom trenutku.. “pa dobro..što misliš da se cijeli svijet vrti oko tebe?? Što misliš da svi bulje u tebe I da si im ti centar svijeta??”
Mislim..meni je to bilo bezvezno pitanje jer jedino to nisam htjela…da netko bulji u mene..da me komentira..a imala sam osjećaj das vi bulje I rugaju mi se…
Nešto odvratnooo…
I ko za vraga…
Tih tjedana imali smo praksu….
I ja ne znam…jel je meni na čelu pisalo nešto..al ko das u ljudi znali dami to mseta…
Počeli su komentirat…
Jedna mi je doktorica na praksi ponudila čokoladice… ljubazno sam ju odbila…na što je ona rekla nešto u stilu “ ma tI si dovoljno slatkam,ne trebaju ti slatkiši! WTF??????
Onda smo išli na drugu praksu…. Gdje je profesorica non stop komentirala kako imam “krasne okice Ispod šiški.. ikako sam sva vedra I vesela” MOLIM???
Bilo je tu još nekih situacija…
To me toliko psihički uništavalo..jer sam bila uvjerena dami lažu…
Teško je to ovako objasnit ako nikad nsi ibio u toj koži…
Sad ne znam dal bi se ponovo vratila na taj “kostur” izgled…
Ovako da mepitate na brzaka rekla mi NIKAKO…
Ali nekako imam osjećaj da mi je to ona dubaka skrivena želja u meni…
Nastavak slijedi….
Post je objavljen 12.12.2008. u 20:00 sati.