Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/caffeine

Marketing

PRLJAVŠTINA JE POLA BOLESTI TRI

Dok je Mare motao, ja sam držao jedno pivo na vratnoj žili.. Hladilo mi je prokuhanu krv, pa sam preo kao mačak pored kamina. Komentirali smo neizdrživost vrućine. Temperatura oko podneva je bila skoro 40 u hladu, a večer je donijela prijeko potrebne svježine. No, još uvijek je bilo daleko od ugodnog. Bila je nedjelja i ništa živo se u gradu nije micalo. Kroz zamračene prozore povremeno bi se začuo zvuk prolazećeg automobila.

U taj čas je zazvonilo ulazno zvono. Bio je to Vedran, koji se upravo vratio iz rodnog kraja. Došao je direktno s kolodvora, noseći hladan komad pečene svinjske plećke i litru domaće šljivovice, najgoru moguću hranu za ovakvu klimu. Plećku smo stavili na stol i rezali je tupim nožem na koji se uhvatila rđa. Bilo je to više kidanje nego rezanje, ali bolje nismo znali, jer su nam ruke bile slabe. Nitko od nas već godinama nije digao ništa teže od šalice kave. U međuvremenu je zakružio i maleni joint čiji su dimovi izvanredno pasali između masnih zalogaja i gutljaja rakije, dok su na televiziji puštali snimke poplave na Filipinima.
Opet nas je prekinulo zvono, pa sam skoknuo do ulaza. Na vratima su stajali kockaste prilike Rade, Mrvice, Geze te moja dragana Jasmina i njena prijateljica Jasna, a na leđima im ruksaci krcati alkoholom. Njih dvije bile su već dobrano pijane, a Jasmina se jednom rukom borila s masnim burekom iz pekare. Oko usta joj se presijavala kupovna mast od bureka. Na trenutak je ponovo bila stara prljava Jasmina.

Ona i Jasna su, u nekoj birtiji u centru, imale jedan od onih životnih razgovora tijekom kojega su popile koje pivce previše. Krenule su kući, i naletjele na momke iz teretane, koji su se nakon naporne vježbe odlučili počastiti s nekoliko piva. Dogovor je brzo pao. Što se tiče mjesta za razbijanje, ni tu se nisu trebali puno dogovarati. Moja prljava rupa bila je u samom centru grada i idealna za ubiti dosadan dan. Kao zalog, osim alkohola momci iz teretane donijeli su nekoliko pakovanja vreća za smeće i rekli da će mi ujutro pomoći da počistim.

-Jel ti skupljaš ovo smeće?- upitao je Rade kad je ušao u stan.
-Tako nekako.- rekoh
-E pa skupio si ga dovoljno za cijelu zgradu. Čestitam!- reče Geza
-Hvala.-
-Geza, nemoj ga zajebavat. I za to treba talent.-
-Za sve treba talent osim za benchpress.-
-Pa to je bar zdravo! A vidi ovu rupu. Kako se samo još nisi zarazio?-
-To je moj način održavanja tijela zdravim. Vježbam imunitet.-
-Ajd ne seri. Lijen si za čišćenje i to je sve.-
-Jesam. I sigurno sam pet puta zdraviji od tebe, koji se tamo trljaš s cijelim sindikatom izbacivača. Tko zna kakvih sve tamo mikroba ima -
-Ehehehehe, jesi možda zdraviji, al si bolestan u glavu.-
-E, to ne možeš dobit zarazom.-
-Pravo kažeš. Jel to plećka?-
-Normalno da je plećka, nije avion!-

Momcima iz teretane ne smeta vrućina, pa su svojski prionuli na uništavanje plećke.
Nakon petnaestak minuta opet je zazvonilo zvono. Ovaj put su to bili, za akciju uvijek spremni, Miranda i Bobi. Par iz snova. Oboje su bili dizajneri freelanceri, bez fiksnog radnog vremena koji su imali izvanredan tajming za tulum. Uvijek bi se pojavili u pravo vrijeme s pravim darovima. Ovaj puta su se pojavili s nekoliko q-packova i j bocom cockte.

-Di ste to našli?- upitao sam iznenađen.
-Pametan čovjek sve nađe.- rekla je Miranda.- Samo treba znati gdje treba tražiti.-
-Trgovina mješovitom robom, lokacija Savski Gaj.- reče Bobi
-Ajde! Jel drže pepsi u onim rebrastim bocama?-
-E, to nemaju.-
-E jebiga!
-Čekaj, čekaj, kud ćeš s tim? – zaustavi me Bobi u odnošenju cockte u kuhinju.
-Zašto?-
-To nije samo cockta- reče Miranda trepnuvši velikim očima.
-Kako to misliš „samo“ cockta?-
-Izvana izgleda kao cockta, ali iznutra je pravi vrag!- reče Bobi
-Čekaj, nešto si stavio unutra?-
Miranda se zlobno nasmješi.
-Da, nešto….-
-A šta?-
-Vidjet ćeš kad popiješ.-
-Bar mi reci što je, da se znam pripremit!-
-Vidjet ćeš, lutko! - reče pa me lupne po obrazu – Ne paničari! Zašto ne dopuštaš da te priroda iznenadi?-
-Pa ja sam gradski momak! Nemam ja veze s prirodom! -
-E, onda ćeš je danas zavoljeti, mačak! - rekla je Miranda
-Idi je odnesi na neko mjesto za koje si siguran da nitko nećegledati.-

Poslušam ga i odnesem bocu baš na jedno takvo mjesto


Post je objavljen 12.12.2008. u 13:52 sati.