Pregled posta

Par razumnih savjeta koji će vam omogućiti da očuvate zdravlje u hladnim zimskim danima

Nemojte se izlagati ekstremnoj hladnoći ili ako već morate dobro se obucite.
Nemojte kisnuti.
Klonite se ljudi sa virozama.
Na svaki najmanji znak bolesti preventivno uzmite neki lijek da se stanje ne bi pogoršalo.

Ti su se savjeti ukorijenili u današnje društvo i nitko ih se ne usudi dovesti u pitanje. Iz nekog razloga ovi savjeti nisu primjenjivi na meni (valjda razumni savjeti vrijede samo za razumne ljude).
Dok smo ja i sestra bili predškolske dobi, čast da pazi na nas dok su nam roditelji na poslu pripala je baki. Ona se dobro brinula za nas i pazila je da ne izlazimo iz kuće kad je hladno ili kad puše vjetar ili kad je jako sunce ili kad pada kiša ili ... Iz nekog razloga i ja i sestra smo bili boležljivi (što je bio dodatni razlog da ne izlazimo iz kuće ). Baka je kasnije otišla u Njemačku, a za novu dadilju (postoji li u hrvatskom riječniku riječ za mušku dadilju?) dobili smo djeda. On je imao malo drugačiji pristup čuvanju djece, pa nas je, onako boležljive, svako jutro izvodio vani u šetnju bez obzira na temperaturu ili vjetar (valjda smo mu bili dosadni pa nas se htio riješiti ). Međutim, od tada se naše zdravstveno stanje znatno popravilo. Još bi napomenuo da su nam roditelji u slučaju bolesti uvijek na prvo mjesto stavljali neke metode "narodne medicine" na račun kemikalija (tablete, injekcije...). Kad sam postao dovoljno star da sam donosim neke oduke naslijedio sam njihovo razmišljanje, pa sam nastavio izbjegavati lijekove (premda više ne koristim dobar dio tih "narodnih metoda").
Vremenom mi se imunitet jako dobro razvio, a u prilog toga govore sljedeće činjenice:

- Razbolim se par puta godišnje. Najčešće su to sitne prehlade koje doslovno traju 1 dan, a izliječim ih bez pomoći farmaceutske industrije.

- Često izlazim vani bez jakne (zimi) i ne volim se baš pretoplo oblačiti kad idem na trčanje. Sjećam se jedne zgode iz studentskih dana kad sam u noćni izlazak krenuo bez jakne (imam loša iskustva sa krađama ). Kad je došlo vrijeme fajrunta vrijeme se naglo pogoršalo, zahladilo je i počeo je snijeg (u stvari vrijeme se toliko pogoršalo da sam se zapitao da li sam u tom klubu proveo malo više od samo te jedne noći ). Uz to je bio i neki zastoj u prometu pa sam čekao tramvaj sat vremena na vjetru i snijegu u 4h ujutro, a na sebi sam imao samo tanku košulju (doduše, bila je dugih rukava). Jesam li dobio upalu pluća? Ne, nisam se ni prehladio.

- Često sam na kiši. Prošli tjedan sam kisnuo 7 dana za redom (nekad i više puta u jednom danu). Imam nepromočivu odjeću pa se ne stopim, ali par puta sam zaboravio duboke cipele pa sam imao mokre noge. Pretprošlu nedjelju me uhvatio pljusak na dugom trčanju u zadnjih pola sata treninga i za to vrijeme sam još imao i vjetar u prsa koji se pobrinuo da me koja kap kiše ne zaobiđe. Tada mi je organizam vjerojatno bio najranjiviji jer sam bio na kraju teškog tjedna i još k tome pri kraju dugog treninga koji mi je inače bio drugi trening tog dana. Jesam li se razbolio? Ne. (Lani sam propustio samo jedan trening zbog vremenskih uvjeta)

- Ne cjepim se protiv gripe, niti pretjerano pazim da ne dolazim u kontakt sa zaraženim osobama. Na prvoj godini fakulteta prijatelj iz studentskog doma je dobio gadnu virozu. Svi su ga počeli izbjegavati osim mene (glumio sam dobrog Samarijanca). Na kraju se dobar dio ovih što su ga izbjegavali razbolio, a meni nije bilo ništa. Često sam se znao naći u situaciji da je i cimer i većina prijatelja bolesna, a ja ako se i razbolim ozdravim nakon dobro prospavane noći.

Moja teorija

!!!! UPOZORENJE !!!!
Ova teorija je zasnovana na istraživanju provedenom na 1 osobi (n=1), u istraživanju nije bilo kontrolne grupe niti je isto provedeno u kontroliranim uvjetima, te se stoga ne može tretirati kao znanstveni rad.

Teoriju ću pokušati objasniti na dva primjera:

1.Napredak kroz trening se zasniva na principu superkompenzacije. Trening je za organizam podražaj za vrijeme kojeg razina tjelesne pripremljenosti opada, da bi se onda nakon odmora i adaptacije podigla na višu razinu od početne.

2.Vakcinom se u tijelo ubaci mala količina virusa, te se na taj način izazove imunološka reakcija koja pripremi organizam za reakciju u slučaju prave opasnosti (od istih tih virusa). Princip je sličan prvome. Lagani podražaj nakon perioda adaptacije ojača organizam.


Svaka teorija izgleda bolje ako se uz nju priloži neki graf

Ako se izoliramo od podražaja (niska temperatura, kiša,...) organizam vremenom oslabi i nakon toga je dovoljno da jednom zaboravimo kišobran pa da navučemo neku bolest (nekima je dovoljno da operu ruke malo hladnijom vodom). Ljudsko tijelo se može prilagoditi na svakojake uvjete, samo mu treba osigurati tu i tamo nekakav podražaj i dati mu vremena da se adaptira. Meni najveći problem zimi predstavlja prvi val zahlađenja. Ove godine sam se par puta pošteno smrznuo kad su jutarnje temperature sa 5-6 C pale na 0C. Međutim nakon par dana adaptacije mi je temperatura od 0C bila više nego ugodna za treniranje, a sad treniram i na -5C bez ikakvih problema. Isto tako bi se vremenom mogao adaptirati na bilo koju drugu temperaturu. Nemaju Šveđani ili Rusi drugačiji genetski kod od nas, oni su samo bolje adaptirani na hladnoću.
Isto tako ako na prvi znak bolesti počnemo uzimati lijekove naš imunološki sustav ostaje bez posla (ili mu je taj posao znatno olakšan). Kad nešto ne koristimo ono vremenom zahrđa. Moje mišljenje je da nekad treba pustiti imunološkom sustavu da se sam obračuna sa bolestima, ali mu pritom treba pravilnom prehranom i načinom života osigurati oružje za borbu. Možda će trajati malo duže nego da odmah u sebe ubacimo kemijsko oružje, ali dugoročno gledajući isplatit će se.
Svoj imunitet dobrim djelom pripisujem i pozitivnom psihološkom pristupu. Na prvi znak bolesti u glavi bi vrtio film: "Neće meni biti ništa!" i uglavnom sam bio u pravu. Da sam možda ponavljao: "Sad sam gotov!", ishod bi vjerojatno bio malo drugačiji.

Vjerojatno dobar dio vas sad misli: "Platit ćeš ti svoj način života kad zađeš u godine." Možda hoću, ali dobar dio mojih vršnjaka koji se "paze" plaća već danas.



Post je objavljen 12.12.2008. u 10:00 sati.