Marketing
Nije tuga... a ni D-mol..
Zapravo ovo je pravi današnji post.. onaj jedan je odgovor na jedno polupitanje. Kada imam i vodim osobne bitke..one u glavi, srcu ili čemu već.. ja pišem. Taj čušpajz svega i svačega završava ovdje. Lakše vidim situaciju kada ju stavim na papir, a svaki savijet ili sugestija ili različito ili slično mišljenje onda na moju sliku stavlja svjetlo koje mi daje svaki put neki novi uvid i sigurno neku novu perspektivu.
Otkrila sam o sebi da puno više pišem kada sam sjetna ili u nekom od tih magličastih raspoloženja.. izgleda da tada riječi nalaze put same. kada sam dobro, pišem puno manje.
Sada sam dobro.
Ne obraćam pažnju na sitnice koje bi me mogle rastužiti i ne dajem im vrijednost veću od one koju zaslužuju.. a zaslužuju prolaznost - zato ih puštam da odu. Ali sada učim jednu važniju lekciju isto se tako postaviti i prema sretnim trenucima.
Jednog dana me jedan pametnjaković pitao nešto tipa: " A dobro, a zašto ti kad neko napravi nešto loše za to kažeš da je postupak a ne osoba, ali kad je nešto dobro.."nije ovo citat, jer zaboravila sam kako je on to točno sročio (a bilo je bolje od ovoga)..ali ubrala sam nešto drugo.. nešto što mi je dugo vremena promicalo...
Kada želim zadržati trenutak u kojem sam beskrajno sretna ili neki postupak privežem uz neku osobu..otvaram si prostor da ako mi taj trenutak ili tu osobu uzmu ili ona ode ili se već desi šta ti ja znam šta..Što se uredno dešava ja bih kao posljedicu svog očekivanja ili navezanosti zapravo bila glavni krivac što eto kao posljedicu toga osjećam prazninu...
I nisam sigurna da sam ovo objasnila..no to je zato što ni meni još ta puzzla nije skroz sjela.. sada tek nazirem dio slike kojem pripada.. no još nije baš jasan prizor.
Ovo je glavna lekcija koja se nazire:
Post je objavljen 08.12.2008. u 18:56 sati.