VAŽNOST DUHOVNE PRIPRAVE ZA BOŽIĆ
Adventsko razmišljanje (uz 2. nedjelju Došašća)
Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!
Svaka dolina nek se povisi, svaka gora i brežuljak neka se spusti;
što je krivudavo neka se izravna, što što je hrapavo neka se izgladi!
Te riječi proroka Izaije, iz VII. st. prije Krista, Sv. Marko evanđelist stavlja na početak svojega Evanđelja, jer u prorokovim riječima prepoznaje Ivana Krstitelja koji propovijeda u pustinji. Ivan, koji je bio "bez dlake na jeziku" (što ga je na kraju stajalo glave), ljude poziva na promjenu života - na obraćenje! Pripravlja ih na Kristov dolazak! Čini to vrlo ozbiljno, ponekad i teškim riječima!
Zanimljivo je i to kako je Ivan bio odjeven: kao Tarzanova žena, ili onako kako se oblače današnje polugole rock i folk "pevaljke" - što i neki kršćani smatraju važnim za glazbu ("gledaj kako pjeva!")! No bitna je razlika u tome što je Ivan tu "modu" tjerao kao pokornik, a spomenute to čine zbog raskalašenosti. Ali, zamislite čuda - Ivan nije bio ni Ronaldinho ni Mišo Kovač, nije nosio ni gitaru ni nogometnu loptu, a ipak su k njemu dolazile tisuće ljudi svakodnevno. Zašto? Što ih je privlačilo k njemu?
U ono vrijeme, prije 2.000 godina, nije bilo televizije pa je ljudima bilo veoma važno ono što piše u Sv. pismu. Po tome su čak i svoj život ravnali – ne po horoskopu! I kao što danas cijeli svijet govori npr. o ekonomskoj krizi tako su onda svi govorili da uskoro dolazi Mesija - od Boga poslani Spasitelj. Zato su neki mislili da je to Ivan, kad su čuli za njega. A on je samo ljude krstio i pozivao na obraćenje! Rekao je ljudima da nije on Krist, nego je poslan pripravljati narod na Kristov dolazak. Zato je Sv. Marko u Ivanovu nastupu prepoznao riječi proroka Izaije: "Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu!"
Mnogi se dobro sjećaju kako je bilo nedavno u vrijeme gradnje auto-ceste Zagreb-Split. Golemi strojevi bušili su tunele i ravnali sve pred sobom - probijali su usjeke i zatrpavali udoline. Time su - biblijski rečeno - poravnali stazu milijunima turista, ali i nama pripravili krasan put - sigurnu auto cestu!
Došašće je priprava za susret s Gospodinom. Bliži se Božić. Valja nam se pripremiti za Gospodinov dolazak, ali i drugima u tome pomoći. Dakle, trebamo u radosti i nadi obavljati svoje svakidašnje poslove i biti spremni pružati pomoć ljudima s kojima se susrećemo. Trebamo svoju dušu pripremiti, urediti. Za svetkovanje toga blagdana potrebna nam je duhovna priprava - bez nje je Božić običan praznik, nakon kojega ostaje praznina (nekima u mamurluku).
Zato su riječi proroka Izaije i poziv Ivana Krstitelja na obraćenje upućene danas NAMA! Iza nas je već druga adventska nedjelja. Kako izgleda naša duhovna priprava? Je li uopće započela? Ili možda netko misli kako je dovoljno da je grad okićen i da u dućanima odjekuju (dosadne) pjesmice "Sretan Božić svakome" i "Zvončići, zvončići"... Valja ozbiljno imati na umu i staru izreku: " Kasno je Božić tražiti na Božić!"
Ipak, moram priznati (već sam to spomenuo) da su mise zornice u gospićkoj katedrali prošli tjedan bilo vrlo lijepo posjećene. Doduše, djece i mladih bilo je manje nego sam očekivao, i desna strana klupa je bila bolje popunjena nego lijeva. A dolaze i oni koji poslije odmah žure na posao. Uz to, mnogi pristupaju sakramentu sv. Ispovijedi. Tako je, nadam se, i u drugim župama (diljem Hrvatske).
Međutim, svi zajedno ne smijemo time biti zadovoljni. Zašto? Zato što ne dolaze na pripravu oni koji rijetko dolaze u crkvu! Zašto ne dolaze? Tri su razloga za to. Prvo, mi svećenici sve pozivamo, ali govorimo to onima koji redovito dolazite, ostali to ne čuju! Drugo, mi smo možda dosadni, ili ljudi tako misle. Ali drukčije ne može ni biti - i Isus je nekima bio dosadan! Osim toga, današnji čovjek svuda očekuje zabavu i zaradu. A mi u ispovjedaonici ne dijelimo novce za priznanje grijeha u "trenutku istine"! Također, u crkvi nemamo šank s raznim pićima, itd.
A treći je razlog, to iskreno moramo priznati, činjenica da sami vjernici premalo utječu na druge koji su hladni i nemarni! Dakle, svi kršćani moraju i svojim životom druge privlačiti Kristu, ali i riječima poticati na obraćenje! To je naša zadaća, od nje ne smijemo odustati. Nažalost, ima kršćana koji se srame u društvu razgovarati o vjeri. Tako se nikoga ne može privući. Eto zato nam je Sv. Ivan Krstitelj poticaj: i da sami budemo revniji u duhovnoj pripravi, i da druge na to potičemo - i u školi, i na ulici, i u kafiću, i na radnom mjestu... jer mi smo kršćani puna 24 sata, bez pauze!
Zato redoviti vjernici trebaju drugima biti primjer i poticaj. Zato bi morali u ovom svetom vremenu naći više vremena za šutnju, tišinu, molitvu; odreći se "sapunice", barem jedan sat dnevno odreći se mobitela i sms-poruka. Također, naša je zadaća širiti radosnu vijest o Kristu Spasitelju. Kako? Svojim životom, svojom vedrinom, optimizmom, mirom! Ali i riječima. Međutim, nikome ništa ne može objasniti onaj tko ne čita! Zato valja redovito čitati Bibliju, katolički tisak, poučne knjige i životopise svetih. Bez toga je kršćanin - mutavi vjernik! "Eto, ideš u crkvu, a ništa ne znaš", kažu mu.
Dakle, ničega ozbiljnog nema bez kvalitetne i prikladne priprave. To znači da se i za Božić ozbiljno možemo pripremiti samo duhovno! Slikovito rečeno, kao što kroz prljave cijevi ne može proći čista voda, tako se ni raznim glupostima ne može otvoriti put Isusu za ulazak u naše srce i naš život. To znači da se za Božić nikako ne možemo ispravno pripremiti ni šopingom, ni žderanjem i lokanjem, ni bučnim zabavama i ludovanjem, ni petardama i pucnjavom (dobro je rekao jedan bloger da su "petarde za retarde", jer su čista suprotnost s ozračjem "Tihe noći")!!
Dakle, zadaća je današnjih kršćana da u suvremenom svijetu vrše ulogu Ivana Krstitelja. Da budu graditelji duhovne auto-ceste, da sebe pripravljaju za susret s Gospodinom i drugima u tome pomažu. Tako će svima najbolje očitovati da Krist dolazi i za njih. A ujedno će i sami biti radosni.
Post je objavljen 08.12.2008. u 17:11 sati.