Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/caffeine

Marketing

PRLJAVŠTINA JE POLA BOLESTI DVA

Uvijek kad bi se ta vrata otvorila, nabrekle vreće sa smećem bi pljusnule van. Nerijetko se događalo i da se probuše te istovare svoju smrdljivu i kužnu utrobu na blistavi laminat. U početku je to bilo vrlo frustrirajuće, i smetalo je svakodnevnim aktivnostima, ali s vremenom sa m se navikao. Doživljavao sam to kao kad pas privlači pažnju svom gospodaru, pa mu izgrize cipele ili zaslini čarape. Ili ga eventualno poliže po nosu.

Jasmina je počela polako šiziti zbog pretrpanosti sobe za smeće. Stalno mi je prigovarala kako je vidjela štakora i gnjezdo žohara. No, ja sam znao da je to njena uobrazilja jer sam tu sobu stalno posjećivao i održavao je prljavom i pretrpanom. U njoj nije bilo štakora ni žohara. Sumnjam da bi to preživjeli. Ali primjetio sam drugu stvar. Na polici su stajale dvije dunst-flaše s kiselom ciklom koje sam koristio da istjeram mamurluk. Cikla u njima je ubrzano splašnjavala, nestajala, i bilo je očito da je nisam samo ja konzumirao. Kad sam pitao Jasminu o tome, nervozno je rekla da ona s tim nema nikakve veze i da već dugo nije ni prismrdila sobi za smeće. Još je dodala kako mi ciklu jedu štakori. No, ja sam znao da tamo nema nikakvih štakora. I da ih ima, nisu toliko inteligentni da sami odvrnu čvrsto zatvoreni poklopac od dunst-flaše. Jasmina je uvijek imala fetiš na kiseliš, samo što nikad to nije htjela priznati.

Malo pomalo, smeće se počelo širiti iz kuhinje i osvajati ostatak stana. Trula hrana je uglavnom bila rezervirana za kuhinju. U ostatku stana pojavljivali su se: LASO romani bez prednje korice, prekprekprekjučerašnje novine, nagradne strugalice, Kule Stražara, časopisi o vanzemaljskim otmicama, reklamni letci iz sandučića, neplaćene režije, reprint izdanja Alana Forda, prastari Ninđa romani, časopisi o zdravom životu, putovanjima, muškim zanimacijama te muzici. U ljetne dane kad je protok ljudi kroz stan bio veći, smeće koje je bilo određeno samo za jedan prostor u stanu, počelo je šetati iz prostorije u prostoriju. Tako bi se u kupaonici našla nepojedena kriška lubenice, a u WC-u bi se niotkud pojavila otvorena boca maslinovog ulja. Jedanput sam se u predsoblju spotakao o ćošak razbijenog monitora. Prst me bolio dva tjedna nakon toga, toliko da nisam mogao stati na njega. Ali vrhunac svega je bio kad sam na balkonu ispod starih kartona pronašao kašetu s užeglim jabukama u koju je netko, tko zna kad, odbacio korišteni uložak.

Ja sam bio jedini koji je po tim hrpama mogao hodati bos bez bojazni da će mi se išta dogoditi. A umalo mi se jednom i dogodilo. Kad sam se vratio s nekog tuluma mrtav pijan spotakao sam se o prag svoje sobe i blebnuo na prsa koliko sam dug i širok. Tek kad sam se pridigao da upalim svjetlo, vidio sam da mi je glava za nekoliko milimetara prošla pored potrganog kišobrana čije su žbice strčale u zrak kao pohlepne kandže. Da sam bio samo malkice nesmotreniji, nosio bih povez preko oka. Otada sam pazio gdje padam, ali još se nisam naučio čistiti. Nije ni smeće uvijek bilo zdravo.

A onda su se pojavili i oni. Insekti. Počelo je bezazleno, s mravima. Tu i tamo sam ih znao naći kako se skupljaju na skorenim ostacima pizze ili na komadiću kruha. No, oni mi nikad nisu smetali, osim kad bi narušili intimu mog kreveta i kad bi me obnoć probudili svojim miljenjem i grickanjem. Tada bi umirali užasnom smrću pod dlanovima moje teške desnice.

Kad ih je Jasmina otkrila u svom djelu ormara s odjećom, načisto je popizdila i ozbiljno mi zaprijetila prekidom. Istresla ih je iz svoje najdraže Ramones majice i živčano ih drobila nogom o pod. Kad sam protestirao protiv ugnjetavanja slabijih, digla je nos i demonstrativno napustila sobu.

-Izdala si anarhiju! Jebo te Asian Dub Foundation!- vikao sam za njom, dok je klipsala niz stepenice.

Jedne ljetne večeri, za vrijeme neizdrživih vrućina, navratio je Mare noseći nekoliko piva i pločicu šita. Stacionirali smo se u kuhinji, ja sam krš sa stola rukom srušio na pod, da mu napravim mjesta za rolanje i pustio sam nekakav reggae da nas malo ohladi glave. Komentirali smo paklenske vrućine, pljuckali na pod i cugali kao led ledeno pivo. Mare je imao poteškoća kod motanja, jer se prašina sa stola lako mješala sa šitom. Napravio je zamotuljak u kojemu je bilo i mrvica kruha, te ga upalio i dao meni.

(nastavak slijedi)

Post je objavljen 08.12.2008. u 10:48 sati.