Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/mama44

Marketing

LUMBAGO

A počelo je sasvim bezazleno.

Tu i tamo, kad se sagneš pa nešto podigneš, malo zašteka, sijevne, ali ne obraćaš pažnju...pa zašteka na par dana, odeš do doktora, malo te pregleda, pikne par voltarena u kombinaciji sa B vitaminom i opet dobro...

E, ali onda skužiš da negdje oko kuka kožu ponekad ne osjećaš, onako, da ti malo djeluje kao utrnuto...ali, naravno, uvijek ima prečih stvari od te bezvezarije...

Pa počneš jaukati povremeno pri kojem koraku, pa sve češće, a onda veliko finale: jaučeš i skvičiš pri svakom koraku!
I još ako si dovoljno pametan pa živiš pod parolom ¨ja mogu!", e, ondak je belaj!

Pa legneš.
Kako kaže doktorica- sa jastučićem ispod križa a noge u ginekološki položaj...Dobre vile i male pomoćnike ne dijele na recept.
Ni plavi ni crveni.
Pa se dosjetih jadu.

Svaki dan po jedna mala majušna injekcijica, i onda sam fit nekih 15-ak sati.

Pametna žena, nema što!

Jedino je vikend zeznut.
Probala sam se grepst kod medicinske sestre,k'o zadnji ovisnik koji traži šut, ali ništa od toga...a tablete i nemaju baš nekog efekta.
Osim što izazivaju mučninu.

I sad stišće.

U obje strane debelog mesa, da ne kažem gu'ice, onako fino,podmuklo, temeljito.

RTG je dobar, košćice su više-manje OK, osim sitnih početnih "koksartrotičnih promjena", ali to valjda ide s vremenom i stupnjem zamora materijala...
Kaže teta na RTG-u: "Skinite se do pojasa..."

A ja pitam: " Šta i hulahopke?"

Gleda me s nevjericom i veli: "Paaa...ako nosite hulahopke oko ramena - može!"

Ah...zamor materijala na više nivoa...

I tako...dijagnoza - lumboishialgia...Kažu da boli, ali da se ne umire od toga.

A da boli - boli.


Post je objavljen 08.12.2008. u 09:22 sati.