U jednom iznenadnom trenutku slabosti uslijed hormonske nadomjesne terapije, naša se etablirana spisateljica Nensi Fensi našla shrvana čovjekoljubljem.
Pogledavši s visina na prezrenu blogosferu, sažali se u srcu i odluči izliti blagoslov svog stvaralaštva na bijedni blogerski puk, ne bi li curriculumu dodala i 'sjajan odaziv publike na internetu'.
No, zle sile uplele su se u ostvarenje uzvišenog nauma.
Neupućeni informatičar, angažiran oko projekta otvaranja bloga, nije se dosjetio isključiti opciju 'komentari'.
I tako se ispod divotne zbirke ulomaka iz Nensinih djela našlo nešto toplih poruka u smislu 'tvoje knjige mogu poslužiti samo za potpalu'. Ipak, nisu sve bile tako vatreno emotivne, dvije su imale i izvjesnu intelektualnu težinu, a glasile su 'teška glupost', dok je autor zadnje postavio pitanje 'na koju je foru uspjela postići da državni otkup knjiga financijski pokrije 4950 od 5000 primjeraka njenog najnovijeg, nenadmašno bezveznog tzv. literarnog uratka' i zaključio komentar konstatacijom 'e, jesi prava mustra'!
Pročitavši rečene neljubaznosti, Nensi osvetnički zarine prste u tastaturu i ukuca 'marš u pičku materinu, idioti da idioti'!
No, umjesto da klikne 'pošalji', spisateljica zastane, pročačka nos svojim najmudrijim prstom, gurne noge u lavor za razmišljanje i odluči se na sofisticirani pristup.
Zašto da se spušta na prizemnu razinu internetske iskrene komunikacije, kad uz malo truda može odglumiti pravu intelektualku?
U tu svrhu dohvati sa police za brza nadahnuća knjigu svog omiljenog filozofa, prolista i sastavi sljedeće remek-djelo:
"Vi, mali ljudi!
Nekoć, u dobra stara vremena dok su milicajci čuvali red, anonimni se ološ poput vas smio glasati samo u novinskim rubrikama pod naslovom 'Pisma čitatelja'. Urednik bi preuredio pristigli tekst tako da ispadne što gluplji, a zatim bi pod pseudonimom izvrgnuo nadobudnog čitatelja ruglu i pokazao tko je gazda.
A onda je došla katastrofa informatičke revolucije i pokazalo se da je veliki filozof bio u pravu kad je rekao:"To da svatko smije naučiti čitati, upropastit će ne samo pisanje, nego i mišljenje!"
I zaista, mnoge uvažene osobe iz javnog života bile su u opasnosti da izgube dobro mišljenje o sebi, pročitavši što stoka zvana 'narod' piše o njihovom liku i djelu na nternetu.
Ali ne i ja!
Baš me briga jesam li vam po volji, vi amaterska piskarala i čitatelji-novinari koji bi nešto tamo snimali svojim jeftinim mobitelima! Sasvim ste nevažni, ionako vas nitko ne primjećuje, osim dva milijuna jadnika koji trate vrijeme na hrvatskim internetskim stranicama.
Što znači da pola Hrvatske surfa.
I? Vrlo važno koliko vas ima, mikrobi. Cijenili me vi ili ne, ja lijepo živim od novca poreskih obveznika, dakle na vašoj grbači, luzeri!
I kao takva imam puno pravo napisati da ste svi vi nepismena bagra, da predstavljate diktaturu idiota i ko vaš šiša?
Štoviše, objavit ću to u novinama i veoma originalno usporediti internet sa javnim zahodom, premda nemam pojma u čemu je sličnost, ali nema veze, važno je da zgodno zvuči.
Ispravnost svojih naprednih antidemokratskih stavova dokazat ću citirajući dvije-tri osobito umobolne rečenice sa foruma neliječenih alkoholičara oboljelih od Alzheimera i potrudit ću se da ih predstavim kao paradigmu umreženog diskursa. Ne uspijem li naći odgovarajuće primjere, s lakoćom ću ih izmisliti, meni to bar ide.
A znate li što je najljepše?
Na koncu ću za tekst dobiti honorar!
Ha, ha, ha, ha!!!
A ti, pametnjakoviću, koji si me nazvao 'pravom mustrom', čekaj samo dok saznam tvoju IP adresu, pa da vidiš tko sam i što sam!"
"Bubice, Bubice, vidi što sam lijepo sastavila", uzvikne Nensi stavljajući zadnju interpunkciju.
Bubica, inače zamjenik glavnog urednika u jednom uglednom časopisu za kulturna pitanja i umobolne odgovore, te ujedno muž glavne urednice i Nensine najbolje prijateljice, dogega se iz kupaonice u narančastim boksericama s uzorcima tropske flore i faune, iskrivi vrat i zaškilji u monitor.
A onda složi sućutnu facu i tužno reče:
"Ali draga, takav je tekst već napisan. I objavljen."
"Ma gdje???"
>"Na internetu."
"Psmtr...jbmu sunce digitalno", režala je Nensi brišući u nepovrat neprežaljeni plod svog dragocjenog nadahnuća. A onda se stušti na tipkovnicu, brzinom munje nakuca 'marš u pičku materinu, idioti, vi i vaš internet i tko ga smisli' i prije no što je Bubica stigao intervenirati, klikne 'pošalji'.
Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka
Post je objavljen 08.12.2008. u 01:02 sati.