Dragi moji, prijatelji moji,
zasad samo ostavljam trag onih čije riječi su mi se duboko urezale prilikom čitanja raznih i dragih mi knjiga.
Prolazim kroz neko, recimo tako, burno razdoblje, ali burno u dobrom smislu i imam mnogo pitanja koja si svakodnevno postavljam, a da na njih jednostavno odgovor ne nalazim... Ili je tako suđeno, pa kroz to vrijeme nalaženja odgovora nailazim na sve one životne ljepote koje me zadese u ovom mladom mi životu? Evo, ponovno pitanje :)
Znam da vrijeme i sve ono što se u njemu događa, pridonosi trajnom ispunjenju, što je naravno i rezultat suradnje s nama samima. No, neću se stoga više išta pitati, samo ću BITI. Eto, probat ćemo i tako, pa da vidimo kako ide.
Izdvojene izreke iz dragih mi djela:
Napori svih pametnih ljudi teže istom cilju, sve snažne volje ujedinjuje isto načelo: budimo dobri, budimo mladi, budimo prirodni. (Dama s kamelijama, A. Dumas)
Nije problem kad čovjek ne napravi velike stvari, problem je kada u životu ljestvicu postavi nisko. (Pravi se da ovo nisi vidio, H. Šalković)
Kad budeš spremna.. Nemoj se samo molim te obazirati na sve one priče o tome da bi se trebala unormaliti u mjesec ili dva. Moraš odtugovati svoje. Nema tu požurivanja. (P.S. Volim te, C. Ahern)
Postoje tajni čvorovi, postoje simpatije, čiji slatki sklad u dušama stvara harmonije, oni se vole i dopuštaju da ih obavije ovo nedokučivo nešto, što objasniti se ne može. (Imprimatur, Monaldi & Sorti)
Sve svoje što imam, nosim u sebi: bol, poniženja, mržnju i nedostatke ljubavi. (Gospodin Bezimeni, K. Vujičić)
Eto, toliko zasad. Sretna sam što na ovom svijetu postoje ljudi koji mogu mnoge svoje misli pretočiti u riječi na način da ih osjećam kao svoje. Posebice kada to objave u knjigama i približe nama čitateljima na način na koji nas nerijetko taknu ravno u srce.
Istinski sam sretna radi toga, jer oni od sebe daju nama, a ono što dobijemo je neizmjerno blago.
Post je objavljen 08.12.2008. u 00:48 sati.