za svaku tvrdu riječ
iz olovno samotnih klijetki tvog srca;
za svaku prazninu prisustva
i nemuštost samoljubljem ispunjenih kaverni;
za svaku iskru prijetvorne nježnosti
začinjenu nedodirljivošću...
...danas cvjetam osmjesima,
danas dišem stvarnošću
zagrljena sklopljenim vjeđama ljubavi
Zašto sam se ikada bojala trenutka u kojemu ću isključiti
respiratore koji su održavali na životu privid?!