Cijelu noć je padala kiša. Temperatura se noćas spustila na nekih 5 do 10 stupnjeva. Kamin u kojem smo sinoć zapalili vatru nije puno pomogao. Dvostruka deka također. Cijelu sam noć osjećao hladnoću u kostima. Kada je ujutro ipak izašlo sunce i malo ugrijalo, ne da mi se s Južnoafrikancima planinariti pola sata do vidikovca. Vidio sam sasvim dovoljno. Radije ostajem još sat vremena spavati u krevetu.
Malo prije osam pozdravljamo se s čuvarem planinarske kućice i počinjemo se spuštati u dolinu. Danas je puno ugodnije. Ne zato jer je spust, već zato jer se sunce cijelo vrijeme nekako sramežljivo skriva iza oblaka. Tek tu i tamo malo izviruje. Nema tolike vrućine i vlage kao jučer. Na jednom potezu je čak i gusta magla pa se teško mogu uživjeti da sam negdje u Africi. No, da ne bude sve savršeno pobrinula se noćašnja kiša koja je teren učinila skliskim. Oprezno trebamo koračati ne želimo li se kotrljajući spustiti niz padinu. Sjećam se planinarenja na Putukusi u peruanskim Andama kada me je u povratku uhvatila takva kiša, a teren je bio jako sklizak i opasan. Danas je malo bolji, ali prilikom spuštanja ne smijemo se opustiti.
Spust je ipak puno kraći od uspona. Trebalo nam je otprilike četiri sata da se vratimo u Likhubulu. Uzimamo stvari, a Jona nam pronalazi kamion koji će nas prebaciti do Mulanjea.
Gradić je dosta izdužen uz cestu. Tu je nekoliko jednostavnih trgovina, jedan internet cafe koji radi na dial-up principu pa je bolje ne gubiti živce i zaobići ga, nekoliko jednostavnih i jeftinih hotela... I još plantaža čaja... Dogovaram s čuvarem jedne moj sutrašnji posjet.