Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/toyoko

Marketing

Muke po vozačkoj

Prije više od dvije godine, dotaknuo sam temu vozačkih dozvola u Japanu.Već tada sam naslućivao da je konverzija vozačke na japansku komplicirana procedura. Ali sam, naivan, pomislio da bi inventivni Hrvati mogli lako doskočiti sa nekom potrvrdicom iz kućne radinosti. Uglavnom, da će pribavljanje iste biti piece of cake.

U to vrijeme, najveća prepreka koju sam imao pred sobom sam bio ja osobno. Nije mi se dalo. I nije mi se dalo pune dvije godine niti početi proceduru... Sve do povratka s godišnjeg u kolovozu. Onda je počela kalvarija.

Nakon dvije godine provedene ovdje, valjda mi je mozak dovoljno ispran, da nisam niti pomislio na neku kućnu radinost, nego, ajmo sve pošteno.

Čin prvi, Futamatagawa (trag joj se svak izgubio!) Driving License Center
Dolazim u 7:30, da bi otkrio da papire primaju od 8:30 do 9:00. Čekam, drugi sam na redu, polako pristižu ostali supatnici. Sve sami stranci. Šalter se otvara u 8:30, namrgođena faca, brblja na japanskom. Iznad njega jasno piše, Ne govorimo engleski, ako ne znate japanski, dođite s nekim tko zna
Predajem mu svoje papire (putovnicu iz 1992, dvije posljednje putovnice, prijevod vozačke, vozačku, ..) Čekam... I još čekam... Čekam više od sat i pol, da me konačno prozovu...
Presuda je bila brza: u veleposlanstvu pogriješili u prijevodu, napisali da je traktor K kategorija umjesto G kategorija, (nešto slično tome, jedno slovo su fulali). Donesite točnu kopiju!
Nadalje, u vozačkoj vam piše kad ste polagali, a ne kad vam je izdana vozačka (mijenjao sam je dva puta u međuvremenu). Nije nam jasno kako ste mogli polagati prije 18. godine! Donesite potvrdu da vam vozačka nije izdana prije 18. godine...

Čine drugi, skype linije JP - ZG
Kumim, molim proklinjem, vučem tisuću veza (uključujući i zamjenika Ministra u MUP-u), da iz svoje policijske uprave dobijem potvrdu da nisam dobio vozačku prije 18. godina. Ovi se u čudu pitaju što će mi to? Riječ je o događaju prije 17 godina, što je koga briga kad mi je vozačka uručena. Naša administracija protiv japanske, ne znaš koja je gora.
U PU se znoje i muče. Imaju dobru volju da mi se pomogne, ali treba to sročiti. Nije to Ana Karenjina da se napiše za 7 dana. Ovo je dokument, pismeno, od punih stranicu teksta (sa duplim proredom), treba to dooooobro promisliti, barem mjesec dana...
Koji je zakon o sigurnosti prometa na cestama vrijedio krajem 1990. godine? Koliko mjesece se prije 18. moglo polagati?
Postao sam pravni ekspert po tom pitanju, prisilno! Jer naša administracija je prema prvom tumačenju zakona presudila da ja u to vrijeme nisam niti mogao polagati vozački prije 18!! Hej, pola mog tadašnjeg razreda i pola generacije položilo vozački ilegalno!
Na kraju sam im ja sve potrkepljujući člancima, aleama, Narodnim Novinama i Službenim glasnikom SFRJ, protumačio da nemaju pojma...

Konačno, došao dokument! Doputovao zajedno sa još dvije putovnice koje mi je mama negdje iskopala.
U dokumentu lijepo navedeno (da sam po tom i tom članku, mogao polagati, ali da nisam mogao dobiti vozačku prije 18.) Nadalje da oni ne posjeduju točan dan kad su mi uručili vozačku (na 18. godinu ili dan poslije) ali da svakako se to nije moglo dogoditi prije!

Čin treći, Futamatagawa (trag joj se svak izgubio!) Driving License Center
Ponovo ja do njih, ponovo u red, ponovo predaj papire na šepavom japanskom i ponovo čekaj i čekaj, čekaj...
Na kraju pravorijek... Piše lijepo da nisi mogao dobiti prije 18. vozačku, i da HR policija nema datuma kad si ju primio, ali MI TREBAMO DATUM KOJI NEMAJU!
Dodatno, 1997, kad si zamijenio vozačku (bilo je to u srpnju, prema onom što piše u vozačkoj, op. a.) bio si i u USA (bilo je to u ožujku, dva tjedna službenog puta, op. a.) DOKAŽI DA ZAHTJEV ZA NOVU VOZAČKU NISI PREDAO IZ AMERIKE!

Nisam mogao vjerovati svojim ušima!
Razjašnjavanja nema, predaju ti papire, hvala na pozornosti, dođite nam opet!
Inzistirao sam na pisanom obrazloženju ove nebuloze koju su mi priopćili, ako ništa drugo da ju mogu dati u Guinissovu knjigu rekorda, kao najupečatljiviji primjer ljudske gluposti! Oni ni čuti! Onda smo se malo natezali i ja sam izjurio van, a da nisam potpisao da mi je slučaj zatvoren i da sam dobio sve papire natrag. Valjda im se to još nikada do sad nije dogodilo da netko bude tako drzak i ne primi pravorijek krotko i mirno!

Čin četvrti, kod kuće za kompom
Još mi se pušilo iz ušiju. Žena mi je uši polijevala vodom i hladnom kamilicom! A ja sam tipkao dopis direkciji policije u Yokohamu, pod koju spadaju i idioti iz Futamatagawe (trag joj se svaki izgubio!).
Adresu sam našao na webu, preko Google prevoditelja. Sad vidim da je dobro i ispalo! Kakav je bio prijevod, mogao sam mail poslati i na adresu odjela za lociranje pasa čiji vlasnici ne čiste na ulici za istima, ali nisam, poslao sam na pravu adresu!
A dopis je bio zanimljiv. Opisao ja svoj slučaj, sa svim pojedinostima. Sa svih pet putovnica, i izletom u Ameriku i u Bosnu, Mađarsku ( po kobasice) i Italiju u 1997. godine. Pa da mi nije jasno da li moram donijeti potvrdu iz svih tih zemalja da nisam iz istih slao zahtjev za izdavanje nove vozačke.
Napisao sam i o zahtjevu da im dostavim točan datum nečega što se dogodilo prije 17 godina i kako je vrlo bitno je li se to dogodilo dan ili tri dana poslije.
Napisao im da se to sve kosi sa zdravom pameću i da ja smatram da je riječ o rasnoj diskriminaciji (JAO!! Te riječi ovdje baš ne vole!)
A kako je riječ o rasnoj diskriminaciji, ukoliko se ne udostoje odgovoriti, da ću svoj slučaj iznijeti hrvatskom veleposlanstvu, engleskom tisku u Japanu i hrvatskom tisku u Hrvatskoj (mogao bih i hrvatskom tisku u Japanu, ali nisam imao adresu)

Nakon toga sam zaspao snom pravednika. Pravda je zadovoljena! Vozačku neću dobiti, ali nek se barem muče s prevođenjem dvije stranice teksta s engleskog na japanski.

Nakon 10 dana sna pravednika, probudio me je telefonski poziv. Policija iz Yokohame: proučili mi vaš dopis, nema nikakvih problema, dođite s vašim papirima da nastavimo proceduru...

Čin peti, Futamatagawa (trag joj se svak izgubio!) Driving License Center
Ponovo ja do njih, ponovo u red, ponovo predaj papire na šepavom japanskom i ponovo čekaj i čekaj, čekaj...
Iz predostrožnosti su onog koji me je "uslužio" prva dva puta poslali na godišnji taj jedan dan (zasluženi godišnji, nakon 10 godina neprekidnog služenja caru i domovini...)
Na kraju pravorijek... Sve u redu, papiri u redu. Jedino, ... u tih 5 putovnica koje ste dostavili od 1992 do 2008) nikako ne možemo izbrojati da ste u Hrvatskoj boravili barem 365 dana, pa vam ne možemo dati normalnu nego početničku vozačku! U tih 16 godina, ja redovno završio fakultet, magisterij, vojsku, ali ne možeš nabrojati 365 dana da sam bio u Hrvatskoj!?
No dobro, nema neke prevelike razlike, pa sam pristao. Iako mi još ni sad nije jasno kako sam mogao živjeti sve te godine u međudržavnom pojasu, a da nitko nije primijetio...
Uslikalo me, provjerilo mi vid, provjerilo boje (trebao sam reći crvena, žuta, plava) Zelena na semaforu im se zove plava, a ja kao daltonista uvijek zelenu vidim kao plavu, pa mi nije bilo odveć teško...
Morao sam i položiti test od 10 pitanja. Trebalo je imati 7 točnih, ja im dao i jedno bonusa (osmo)!
Ostalo samo položiti vožnju.

Čestitke onima koji su izdržali dovdje, još malo pa smo gotovi...

Čin šesti, Futamatagawa (trag joj se svak izgubio!) Driving License Center
U nedjelju poslijepodne, kupio ja jedan sat vožnje, da se ne izgubim, budući da nikada nisam vozio lijevom stranom, (osim kao pješak, ali to se ne računa) Ruta za polaganje, prilično jednostavna, ponovio ja mrtvi kut, naučio rutu napamet s instruktorom.
Bitno je uvijek kliziti uz sam rub ceste, koliko god je ona velika. Ne raditi velike lukove, nego polumjer luka, maksimalno 10.23 cm. NI slučajno zajašit rubnik, direktno se pada... Sve divno i krasno! I ne, nisma niti jednom skrenuo u suprotnu traku!


Čin sedmi, Futamatagawa (trag joj se svak izgubio!) Driving License Center
Došao i dan polaganja. Nas 6 sretnika, ja jedini po prvi put. Ostali, drugi put pa sve do šesti put polažu. U 8:30 bio tamo, u 9:00 odvozio i onda čekao, čekao, ... do 11:00. Od nas 6, samo dvoje prošlo cijeli poligon, ostale srušio na pola vožnje. Meni još ima nade, jer sam sve prošao, ovi jadnici koji su na pola puta poginuli, .. i oni moraju čekati 2 sata da bi im se reklo da su pali i da dođu ponovno.
Na kraju, stigli rezultati, jedna ženska prošla, mi ostali pali. Razlog za mene: niste dovoljno često mijenjali brzine na autu (vozio više manje u drugoj, jer na takvom poligonu, ne stigneš ubrzati...

Čin osmi, Futamatagawa (trag joj se svak izgubio!) Driving License Center
Ponovo ja uzeo sat s instruktorom. Ovaj put sa automatskim mijenjačem. !Mijenjaj sam brzine, idiote, još da ti ih i ja mijenjam!" Automatic vozio dva put u životu, ali prošlo sve u redu, sat vremena bilo dovoljno...

Čin deveti, Futamatagawa (trag joj se svak izgubio!) Driving License Center
Evo mene ponovo na polaganju. . Nas 5 sretnika, ja jedini po drugi put. Ostali, treći put pa sve do sedmi put polažu.
U 8:30 bio tamo, u 9:00 odvozio i onda čekao, čekao, ... do 11:00. Od nas 5, samo dvoje prošlo cijeli poligon, ostale srušilo na pola vožnje. Meni još ima nade, jer sam sve prošao, ovi jadnici koji su na pola puta poginuli, .. i oni moraju čekati

Na kraju pravorijek, od nas dvoje, ženska prošla, ja pao... Razlog, pravilno ste gledali mrtvi kut, ali ste počinjali radnju prestrojavanja, prije nego ste završili radnju gledanja mrtvog kuta..?!?!?!!

Čin deseti, Futamatagawa (trag joj se svak izgubio!) Driving License Center
.Ovaj čin se još nije odvio. Bit će sljedeći četvrtak... Obećavam da ću izvijestiti o ishodu...

Ako me opet sruši, više ne idem tamo... Možda samo napišem još jedno pismo i optužim ih za rasnu diskriminaciju, pa što bude...

Post je objavljen 05.12.2008. u 16:20 sati.