Sve se mijenja. Zapravo je promjena jedino što je konstantno. Tako mora biti. Ne želim bježati od prmjene, već ju primam s srećom i zadovoljstvom iako ne znam što me čeka. Ne znam i strepim. Čak se i bojim. Moj život se promijenio. Pomutili se planovi.
Tako tamo negdje davno... došlo je do potrebe. I cijeli sam svoj život promijenila. Morala sam. Tako je to trebalo biti. Bilo je jedino moguće. Povjeren mi je veliki zadatak. Odgovornos za koju nisam niti znala koliko je velika. Sada vidim bila je jako velika. U trenu morala sam odrasti. Odrasti i previše. Zagrliti budućnost i zavoljeti je. Tako nepravednu, atko čistu, s osmjehom ne licu.
Sada je opet došlo vrijeme velike promjene. Život se okreće naopačke. Okreću se prioriteti.
Odgovornost je velika.... odgovornost...
Ljubav i mržnja pojačanog intenziteta. U glavi kaos. Nit se smijem nit se ljutim.
Samo plačem. Svako malo. Tako je lakše. Neka teku... isprat će svu tugu i bol, ostaviti sreću. Sve će biti uredu, zar ne? nekako hoće.
Ovo će biti drukčiji Božić... totalno drukčiji od drugih... nadam se ovog puta bez suza...
Post je objavljen 05.12.2008. u 11:22 sati.