Vanjkin stric i strina još tamo u Kislovodsku imali su mršavo prase. Imali su i šest debelih, ali Vanjki je najdraže bilo mršavo prase, toliko da mu je dao ime, iako u onom kraju nije običaj prasadi davati imena, za razliku od ovaca i pogotovo krava. Ime mu je dao po stricu, iako je i stricu i strini milije bilo svih onih šest debelih prasaca nego Konstantin Pavlovič ili od milja Kosja Pavlič. Strica se Vanjka nikad nije usudio zvati tako skraćenim imenom, pa je možda Kosji zato i dao to ime i često, kad je imao što neugodno raspraviti sa stricem, radije je na istu temu popričao s Kosjom Pavličem. Takvi su razgovori redovito bili uspješniji i veseliji, a i rečenice su bile kraće, jer je umjesto "poštovani gospodine striče Konstantine Pavloviču" (na što je redovito trebalo čekati po nekoliko mučnih minuta na odgovor poput "izvoli, sinko") dovoljno bilo reći "hej, Kosja!" da mršavi praščić veselo poskoči, namigne i cikne "hej, Vanjka!".
More se prelilo skroz preko rive i dalje. Vanjka je bio daleko, ali je to mogao vidjeti zahvaljujući televiziji. U tom se trenutku zbog nečeg sjetio Kosje Pavliča.