Nedjeljno razmišljanje na početku nove crkvene godine
(Evanđelje: Mk 13,33-37)
Dragi vjernici, želim vam sretnu novu godinu!
Nemojte se čuditi ovoj čestitki, nisam se zabunio, jer svaka nova liturgijska godina počinje prvim danom Adventa, Došašća, a to je danas! Ovo sveto vrijeme od četiri tjedna, koje je pred nama, vrijeme je priprave za Božić, ali i vrijeme vježbanja trajne spremnosti za naš susret s njime, za konačni Gospodinov Dolazak, na koncu vremena.
Zato nas Krist poziva na budnost, na zdravu kršćansku razboritost, da nas ništa u životu toliko ne zaokupi da prestanemo misliti na vječnost. Molimo ga danas da nam vrijeme Došašća bude plodna duhovna priprava za Božić, da Njegov rođendan proslavimo bolji nego lani! To znači – kada na Badnji dan promislimo kako smo proživjeli Došašće – da ne kažemo: "Lipe cvatu... sve je isto ko i lani!", nego da svatko od nas pojedinačno, ali također cijela naša (virtualna) župa – ostvari duhovni napredak!
Braćo i sestre, prva nedjelja Došašća otkriva nam konačni smisao našega života i ukazuje nam na našu konačnu nadu. U Adventu se najprije spominjemo Kristova prošlog dolaska među nas ljude i tako se pripravljamo na ovogodišnji blagdan Božića. Ali, u današnjem evanđelju Krist slikovito govori i o svome dolasku na kraju vremenâ. Nitko ne zna kada će se to dogoditi. On će doći iznenada poput domaćina koji se vraća s putovanja. Zato Isus od nas traži da budemo budni kako Ga ne bismo dočekali nespremni, kako nas On pri svome povratku ne bi iznenadio (kao npr. kad gazda zatekne svoje djelatnike u neradu, ili učitelj djecu u razredu u neredu).
Međutim, što zapravo znači ta budnost? To nije trajno bdijenje, nespavanje – jer klonuli li bismo od umora i tek tada bi i naša budnost prestala. Budnost, kako je Isus zamišlja i kakvu od nas traži, jest budnost naših duhovnih osjetila na sve oko nas. Tako da ne propustimo učiniti neko dobro i da nas ne zavede neko zlo, da ne padnemo u grijeh! A što to nama znači u ovim današnjim prilikama? Na kojim bismo područjima života posebno trebali biti budni? Gdje moramo paziti da ne padnemo?
Iskustvo kaže da su suvremeni kršćani najmanje oprezni na zamke Zloga u svakodnevnom životu, posebno kad je riječ o medijskoj ponudi zabavnih sadržaja. To se događa i kod nas i u svijetu – posvuda istu muku muče kršćanski roditelji koji svoju djecu žele zaštititi od zlih utjecaja televizije, videoigrica, štetnih knjiga, lošega društva, ulice... Ali, posebno su u opasnosti djeca onih kršćanskih roditelja koji, pod utjecajem propagande, smatraju da nema nikakvih opasnosti, da je sve dobro, da to djeci ne može naškoditi, da Crkva često pretjeruje, da smo u 21. stoljeću i ne možemo se vraćati u srednji vijek... itd... itsl.
Međutim, situacija je mnogo ozbiljnija. Mi smo kršćani i zato moramo drukčije razmišljati. Nama je Bog dao duhovne oči da vidimo i ono što drugima nije dostupno. Zato mi ne smijemo podcijeniti hitnost biblijskog poziva na bitku, niti zaboraviti kako Sv. pismo na samom početku opisuje našega najvećeg neprijatelja, Zmiju, kao "lukaviju od sve zvjeradi što je stvori Bog" (v. Post 3,1). Krist nas poziva da budemo budni i bdijemo, tj. da budemo na oprezu spram đavlovih smicalica, a naročito glede njegova posebnog zanimanja za djecu i mlade. Napasti obično počinju s "malim" kompromisima (popuštanjima), ali neprijatelj time samo želi osigurati prostor za one veće.
Svi znadete kako nam golemi pritisak nemoralnog društva otežava pružanje otpora, jer svaki roditelj želi da mu djeca budu sretna. A mladi znaju biti vrlo nesretni kada se opiremo njihovim željama da budu u trendu, u modi, da se ne razlikuju od drugih kako ih ne bi proglasili konzervama a njihove roditelje "fosilima" ili "inkvizitorima". No, dragi roditelji, treba gledati dugoročno. Jer Bog Otac želi da vaša djeca budu sretna uvijeke, pa nam njihova istinska sreća vazda mora biti pred očima srca! Ne smije se zaboraviti mudra izreka: "Korijeni su odgoja gorki, ali su plodovi slatki!" Potrebno je dakle biti svjestan da se neprijatelj u našemu društvu na svakom koraku obrušava na duše naše djece. Radi toga se uvijek, u svakome naraštaju kroz povijest, vodi borba za svaku pojedinu dušu.
To je često isticao papa Ivan Pavao II. A evo ovih je dana i papa Benedikt upozorio na štetnost mode koja reklamira ružno i nakazno odijevanje, tetoviranje i piercing. Neki odmah kažu: Što se Crkva ima u to petljati?, ali sve je to štetno za dušu i za tijelo!
Dakle, svi zajedno moramo biti budni. A to znači kako potpuno budni roditelji trebaju najprije razviti strategiju molitve. Bez molitve kršćaninov duh se uspava, postane tvrd, gluh i slijep za razlikovanje dobra od zla. Bez molitve vjernik brzo postane psovač. Bez molitve kršćanin lako postane poganin. Bez svakodnevne molitve, redovite sv. mise, ispovijedi i čitanja Biblije kršćanin uvene "ka cviće bez vode"!
Zato, dragi vjernici, odlučimo danas da ćemo u ovome Došašću više moliti i češće čitati Sv. pismo. Jer moliti znači bdjeti nad svojim mislima i riječima; dopustiti da Bog oblikuje naše misli, riječi i djela! Dakle, biti budan znači biti aktivan - ali to nije budnost u disko klubu do jutra ili u birtiji, nego ozbiljno korištenje dragocjenog vremena za molitvu, rad, učenje i zdravu zabavu. Samo u takvoj evanđeoskoj budnosti možemo biti zauzeti za rast Kraljevstva Božjega već ovdje na zemlji i izgrađivati našu dragu Domovinu, njegujući svoj duhovni PZO – ponos, zajedništvo i optimizam!
Eto, dakle, poruka današnjeg evanđelja je poziv na ozbiljnost u životu – jer svi ćemo stati pred sudište Božje, ali ne znamo kada će to biti! Prihvatimo li tu ozbiljnost na koju nas Isus poziva, bit ćemo uvijek budni za potrebe svojih bližnjih i neće nas iznenaditi ni smrt ni Sudnji dan.
Zato imajmo na umu riječi Sv. Pavla: "Ali vi, braćo, niste u tami, da bi vas Dan (Gospodinova dolaska) mogao zaskočiti kao kradljivac: ta svi ste vi sinovi svjetlosti i sinovi dana. Nismo doista od noći ni od tame. Onda i ne spavajmo kao ostali, nego bdijmo i trijezni budimo!" (1 Sol 5,4-6). Amen.
Post je objavljen 30.11.2008. u 09:56 sati.