Tu su uvijek dani kada nam nesto ne ide, kad se pozelimo sakriti negdje gdje nas nitko ne moze naci.. gdje cemo biti sami sa svojim razmisljanjima, osjecajima.. tamo gdje nas nitko nece nista pitati, gdje cemo moci o svemu dobro razmisliti.. jer inace, kaos svakodnevnice nas tjera da zakljucke donosimo prebrzo, bez previse razmisljanja.. a to je nekad velika greska.. lakse je kada samo mi ispastamo zbog toga, ali drukcije je kad su i neke osobe ukljucene.. kada i oni pate zbog nekih nasih odluka, zelja.. trenutno sam ja ta koja pati zbog tuših nepromisljenih odluka.. nadam se da ce se ipak sve srediti..
***
E da, optimizam i vjera u ljude su u jednu ruku moja dosta velika greska.. previse vjerujem ljudima kad kazu da ce se promjenit, da ce biti bolji.. zato dosta puta budem povrijedena, patim duboko u sebi.. mozda tiho, da ne bi uznemirila nekog..ali ipak mi nije svejedno, pogodi me ponasanje nekih ljudi.. uvijek sam za oprost, za pruziti novu sansu, ruku pomirenja.. ali neki to zaista ne znaju cjeniti, ne znaju prepoznati ono nesto.. to je njihov problem makar tako povrijede i onu drugu stranu.. Ja za sebe mogu reci da sam osoba sa vise-manje dobrim osobinama koje neki ljudi nazalost ne mogu prepoznati..mozda djelujem umisljeno ..ali ipak i ja sam covjek,.zar ne???
Post je objavljen 29.11.2008. u 13:21 sati.