Da bi dosli do Boga, ajmo najprije analizirati sami sebe. sto sam to ja? Da idemo polako. Da li sam ja moje misli. Dobro razmisljajte. Pitajte same sebe. Misli dolaze i odlaze, stalno se mijenjaju, ovise o zivotnom iskustvu, vremenu, uvjetovanosti, iskustva nasih proslih dogadjaja i zivota, obrazovanja, ali one odlaze i dolaze i ja nisam moje misli. Da li sam ja moje ime. Ako se zovem Ante, da li sam promjenio svoje ja. Ako sutra promjenim ime, da li sam promjenio svoje ja. Ja nisam svoje ime. To je samo obiljezje onoga ja. Da li sam ja svoje tijelo, ovo zemljano gdje se nastanio duh. I kad bih svih pet cutila na tijelu izgubio, zivio bi u meni (u duhu). Pohotni gledaju "atribute", vjerni gledaju srcem. Kazu znanstvenici da se svake minute na bilijune stanica promjeni, tako da se nakon 7 godina sve stanice promjene i na tom mjestu nema one stanice koja je tu prije bila. Sta ostane? Duh. Najvjerniji od najvjernijih. E od nas zavisi sa cime smo oplemenili nas duh, sa cime idemo pred Gospodina. Ova nasa zemljana gradjevina tijelo prolazi, stari, nestaje, susi se, trosi se, prolazno je raspadne se i nestane, zemlja ide u zemlju. Ja nisam moje tijelo. I kad bi ostao bez svih udova i dalje bi bio ja. I kad bi odstranio sve organe, a ostavio samo one vitalne da funkcioniram na aparatima, ja bi i dalje bio ja. Odsjeci ruku i baci je. Jesi li to ti. Ono ja, nije u tebi. Ja nisam moje tijelo. Da li sam ja moja profesija. Ako sutra promjenim profesiju, da li sam promjenio moje ja? Danas sam recimo gradjevinar. Mozda mi se ne svidja, i sutra postanem vodoinstalater. Da li sam promjenio svoje ja. Nisam. To je ono isto ja sa drugom profesijom. Da li ste vi profesor? Niste. To je vas poziv. Vi to niste. Problemi nastaju tu kada se ljudi pocimaju poistovjecivati sa svojim funkcijama u drustvu, sa svojim pozivima, poslovima, opredjeljenjima. Svu svoju srecu, sav svoj entuzijazam vezu za tu stvar. Jedna majka koja se poistovjeti sa tim da je samo majka, kad njezina djeca podju ne daj Boze po zlu, gotovo je s njom. Ona trpi, ona pati, ona ne vidi nikakvu drugu srecu u svom zivotu, jer je njezino majcinstvo doslo u pitanje. Poneki ljudi koji se zene, radi toga da bi bili sretni, grijese. To je uvjetovanost zenidbe. Ja da koristim zenidbu da bi mi priskrbilo srecu. Krivo. Bit cu sve samo ne sretan, jer cu ciniti da me zenidba usrecuje. Ako ja sada nisam sretan, necu biti ni kao ozenjen. Bit cu sve, isfrustriran samo ne sretan, jer cu traziti da mi ljudi ispunjaju srecu, a ja bih trebao biti taj koji ce, iz kolicine srece koju nosim kroz brak usrecivati druge. Ili recimo kada neki ljudi ulaze u brak da bi ih brak situirao, usrecio, sredio, grijese. Ako tu srecu ne nose u brak, nece je ni dobiti u braku. Obicno cesto zato i nastaju rastave braka. Ljudi zive na krivim temeljima. Ako polazite u red da budete ne znam sto, da tako zivite, s nakanom da ce vam takav zivot donijeti srecu, grijesite. Takav zivot cete vi svojom srecom i orginalnoscu usreciti, oplemeniti, da vam postane atraktivno i zivo u sadasnjem vremenu, u ovome momentu u kojem zivite. Bas ovaj momenat to je samo s cime raspolazemo, jer jucer je proslost a sutra samo nada. Ne mozete zivjeti na postavkama ovim ili onim. Mozete hraniti svoj ego na puno nacina, oplemenjevati se, ali ti sebe moras dati u to, svoju srecu dati u to, svoje srce, svoje bice, bez straha od gubitka, jer ako dajes svu ljubav bez fige u djepu, nemozes nikad izgubiti a ne do toga cekati da ti to netko da. Ponudi se u cijelosti Kristu, ako je Bog sa tobom tko moze protiv tebe. Zasto je u nasem skolstvu puno toga islo lose? Zato sto pojedini profesori od toga sto su profesori ocekuju prvenstveno materijalnu dobit. Kada bi oni uz ocjene i znanje nosili sebe i svoje srce, ne bi bilo toliko problema, treba nam 30% akademika u Hrvatskoj vjerujte da imamo bolji standard nego sada. Onda i profesori bi imali bolje mirovine. Vidite u skoli smo ucili puno toga sve samo ne ono kako se stvarno zivi. To nas nitko nije ucio. Kako se zivi ucit cemo sami. Dakle, vi niste vasa profesija. Ona dolazi, odlazi, nevezana za ovaj zivotni vijek. Gore, nema zenidbe ni udaje, svi smo jedno u Bogu.
Post je objavljen 27.11.2008. u 22:11 sati.