Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/girlofdarknes

Marketing

...::: Uspomena na anđela :::...

Forsirali su je! Htjeli su da bude posebna, savršena! Brinuli su se samo za njenu školu. Samo za to! Nisu marili za njene osjećaje, želje . noćima je gledala prijatelje kako zajedno provode noći u smijehu i pjesmi. Nisu znali kako bi joj pomogli. Kada nikog nije bilo i kada bi svi već spavali izašla bi van iskradajući se iz kuće! Šetala je ulicama i promatrala sve u sjaju svjetiljki na stupovima. Maštala je o svijetu u kojem bi svi bili slobodni čak i ona! Znala je da pripada nekamo ali. . . Kamo? Kome? Šetnja ju je promijenila. Vidjela je osobu u daljini. Po mraku kretala se prema njoj. Tko li je to? Približavalo se a nju je obuzela jeza. Postalo je hladno! Došao je od nje. Nikad prije se nisu vidjeli. Obučen u crno, tetovaža kao narukvica na ruci. Upitao je što radi sama u sred noći! Odgovorila je uplašeno. Bojala se!
Image Hosted by ImageShack.us


Srce je ubrzao lupalo, ali osjetila ej nešto kao nikad prije. Osjećala se sigurno. Prvi put u svom jadnom životu. Htjela je pobjeći ali srce nije dalo. Sjeli su na klupu. Pogledi su im se sreli. Vidio se samo sjaj u očima. Pričali su dugo. . . teme su proizlazile same od sebe. Oslobodila se kao nikad prije nikome. I to sve osobi koju ni ne poznaje. Sati su prilazili i bilo je vrijeme za povratak kući. Bio je ljubazan i dopratio ju je do kuće. Stigli su i oprostili su se. Mislila je da ga neće više vidjeti. Nije mogla spavati. Svake noći je izlazila i niko je nije vidio. Htjela je biti sa njim. Potajno su se nalazili. Sve to se pretvaralo u nešto veliko! Vjerovala je sebi da čini pravu stvar. Imala je priliku da se prepusti, uživa u životu napokon. Bili su suprotnost. Ona poput anđela a on sasvim suprotno. Kao crno i bijelo! Oboje su bili svjesni svojih postupaka. Prepustili su se. Predložio je bijeg od svih. Bila je spremna samo su čekali da završi školu. Trajalo je malo duže otkad su se upoznali. Otkad su progovorili i osjetili ono. . . promijenila se, prijatelji su odmah shvatili. Roditelji kao ni obično nisu brinuli o njenoj sreći! Uništavali su je! Osjećala se kao lutka! Samo je on bio taj koji je uvijek bio uz nju. Došla je jednog dana kući umorna poslije škole. U kući je bio čovjek nepoznata lica. Lice mu je bilo puno gorčine i bora. Sjela je. Otac je primio na ruke novac, a majka je zaplakala. Još uvijek je sjedila i promatrala što se događala. Okrenula se i vidjela putne torbe, a u njima njezina odjeća. Majka je pogledala u nju. Prodali su je. Zar je nimalo nisu voljeli? Što im je ona kriva? Daju je čovjeku kojeg ni ne poznaju. Jesu li mislili na nju? Na njezine osjećaje? Primili su je čvrsto da ne pobjegne i odveli je u auto. Plakala je i odupirala se. Misli su joj letjele ka njemu. U tom trenutku naišao je on. Pokušao je spriječiti to. Bezuspješno. Veselo su objavljivali svatove. On je patio kao i ona. Došao je i taj dan. Crkva puna ljudi. Nije htio ostati bez nje, kao ni ona bez njega. Obukla je bijelu vjenčanicu,napisala pismo, a zatim stavila i bijeli veo. Pogledala je prema vratima, i vidjela da je čekaju. Pismo je bacila kroz prozor. Znala je da će doći. Postao je dio nje, ali morala se odvojiti od njega. Došla je do crkve,a on je za to vrijeme čitao pismo. Trčeći je krenuo prema crkvi da je spriječi. Ona je već ležala. Tuga ju je prevladala. Ležala je u bijeloj haljini, još uvijek živa ali u mukama. Došao je i kleknuo. Primio je u naručje. Pogledi su se kao prvi put opet sreli. Čvrsto ju je zagrlio, šapnula mu je na uho da ga voli. Najednom svi su zašutjeli i čule su se njene posljednje riječi. Nasmiješila se i rekla: oprosti! Ne ubijam samo sebe već i malog anđela. Izgovorila je to i oči su se zaklopile. Nije ih više otvorila. Umrla je! Sa sobom je odnijela i dijete koje je nosila. Koje je bilo znak ljubavi! Iako mrtva izgledala je poput anđela u bjelini i nježnog lica sa osmjehom.


Image Hosted by ImageShack.us



Nisam htjela nešto posebno pisati jer… nemam ništa za reći osobito…
Evo upalila sam radio i slučajno čula pozdrave koji su namijenjeni prijatelju iz osnovne… Ženi se i ja još nisam svjesna toga… eto Markiću želim ti ovim putem puno sreće u bračnim vodama… Možeš ti to heh..


Post je objavljen 27.11.2008. u 18:09 sati.