Gdje sam stala?
Naslov je namjerno napisani kao i onaj iz eseja iz etike.
Mozda ga nisam smjela procitati pred razredom, ali ako da ga nisam procitala- sada bi zalila. Sve sto pisem, postoji i napisano je upravo s razlogom da se procita i da cujem kritiku. Volim kritike, ali one objektivne i na racun upravo mojih rijeci, a ne mene same. Kritiziraj moja slova (tu napisana), a ne mene.
Mozda sam napisala previse.
Mozda sam time potaknula da ljudi promjene misljenje o meni.
Mozda sam previse toga dala razredu u tih nekoliko minuta, koliko se cuo samo moj glas. Glas mojih rijeci. Riskirala sam. Zao mi je sto sam ja riskirala, ali znam da se sada vise ne sjecaju mojeg glasa. Kao da nista nisu culi.
- Rekli su mi "da znaju da mi se nesto dogodilo i da ce oni saznati sta je bilo". Mislis li da cu kad-tad napisati jednu progresnu ili jednu rijec previse pa da ces shvatiti cijeli moj zivot prije srednje?? Koliko dugo vec pisem- mislim da se ipak znam kontrolirati. Necu si dopustiti takvu pogresku- bez brige.
- Rekli su mi da me ne poznaju dovoljno da bi znali zasto sve ovo pisem.
Neznaju da ni oni koji me "poznaju" neznaju zasto sve ovo pisem.
- Rekli su da ce me tada shvatiti.
Samo su rekli...
Nadalje...
Vise se ne bojim svoje odluke nazivati pogreskom. Cula sam da je to napredak.
Vise ne ponavljam iste postove. Odlucila sam ici dalje i nastaviti s pisanjem.
Kako i pisanje, tako i ljubav- vec mjesec dana na mojem zidu nacrtane su ruze.
Oko ovog' sam optimisticna. Tesko je za vjerovati, jelda? :)
Post je objavljen 27.11.2008. u 15:44 sati.