1. polugodište
GENETIKA proučava nasljeđivanje.
Gregor Mendel – osnivač genetike
Johansson je prvi upotrijebio naziv gen – osnivač osobina
1 gen – 1 osobina
1 gen – više osobina (polifenija)
više gena – 1 osobina (poligenija)
DNA
- šećer – deoksiriboza
- dušična baza – purinske (adenin, gvanin) pirimidske (timin, citozin)
- fosfatna skupina – P
- dvočlana
RNA
- šećer – riboza
- dušična baza – adenin, gvanin / uracil, citozin
- fosfatna skupina – P
- jednočlana
GENOTIP (genom) su svi geni nekog organizma.
FENOTIP – to su izražene osobine (geni), svi geni ne dolaze uvijek do izražaja.
Osnovna građevna jedinica DNA i RNA je nukleotid.
KOMPLEMENTARNE BAZE su dušične baze koje se uvijek međusobno povezuju. (A i T, G i C)
Genetski zapis čine dušične baze u DNA.
PROKARIOTI
- ˝nemaju pravu jezgru˝ (bakterije i modrozelene alge)
- imaju 1 prstenastu DNA koja se nalazi direktno u citoplazmi i zove se nukleoid. Nikada ne stvaraju kromosome.
EUKARIOTI
- ˝imaju pravu jezgru˝ (životinje, biljke, gljive)
- DNA je odvojena od citoplazme jezgrinom ovojnicom
- DNA ima 2 slobodna kraja
- Koliko je molekula DNA toliko će biti kromosoma u diobi
- Čovjek – oko 50 000 gena
Plazmidi su mali nizovi gena koji se nalaze u citoplazmi, prstenasti su. Kod eukariota se ne zna čemu služe, kod bakterija mogu nositi otpornost na antibiotike. Bakterije mogu te plazmide davati jedna drugoj i taj se proces zove konjugacija.
DNA sadrži upute za stvaranje proteina, a RNA stvara proteine prema tim uputama.
gRNA ili mRNA – Messenger ili glasnička RNA – prenosi poruke od jezgre do ribosoma koje proteine treba proizvesti
rRNA – ribosomska RNA – izgrađuje ribosome – tjelešca u citoplazmi na kojima se stvaraju proteini
tRNA – transportna RNA – sakuplja aminokiseline i donosi ih do ribosoma
PREPISIVANJE ili transkripcija se događa u jezgri, na temelju DNA nastaje mRNA tako da se dušične baze iz DNA ˝prepisuju˝ u njima komplementarne baze.
PREVOĐENJE ili translacija se događa na ribosomima, pri tom se šifre sa mRNA pretvaraju u niz amino kiselina.
KARIOTIP (kariogram) su svi kromosomi jedne vrste.
INTERFAZA je vrijeme između dviju dioba.
Kromosomi nastaju na kraju interfaze, udvostručenjem DNA i njenim skraćivanjem. Kromosomi se mogu vidjeti samo u toku diobe.
DIPLOIDAN broj kromosoma – broj kromosoma u tjelesnim stanicama (2n = 46)
HAPLOIDAN broj kromosoma – broj kromosoma u spolnim stanicama (n = 23)
AUTOSOMI ili tjelesni kromosomi – nose gene za različite tjelesne osobine
HETEROSOMI ili spolni kromosomi – određuju spol
HISTONI su proteini na koje se namotava DNA prilikom stvaranja kromosoma.
DOMINANTNI geni ako su prisutni u stanici uvijek dolaze do izražaja. Označavaju se velikim slovom.
RECESIVNI geni dolaze do izražaja samo ako je i drugi gen za istu osobinu recesivan.
KONDOMINANTNI geni su geni koji su međusobno jednako jaki.
HOMOLOGNI kromosomi su kromosomi jednaki po dužini i položaju centromere, a nose gene za iste osobine.
Ti geni za iste osobine se zovu ALELI.
LOKUS je mjesto koje na nekom kromosomu ima neki gen.
HEMOZIGOTI su živa bića koja imaju 2 ista gena za neku osobinu.
HETEROZIGOTI su živa bića koja imaju 2 različita gena za neku osobinu.
GMO
- genetski modificirani organizmi
- organizam jedne vrste u koji su ubačeni geni druge vrste ili TRANSGENI ORGANIZMI
- strani geni ubacuju se pomoću virusa, plazmida
- 1970.g. – ljudski gen za inzulin ubačen je u bakteriju E. coli
- korist: otpornije biljke željenih osobina
- opasnost: nije dovoljno istražena, alergije, poremećaji probavnog sustava, stvaranje otpornosti na antibiotike
KLONIRANJE
- klonovi su genetički jednaki organizmi, tkiva, stanice
- prirodno stvaranje klonova – nespolnim razmnožavanjem
- kod čovjeka – jednojajčani blizanci
- 1996.g. – uspješno klonirani sisavci – ovca Dolly
- zabranjeno je kloniranje čovjeka
- korist u medicini: kloniranje tzv. Metičnih embrionalnih stanica iz kojih se mogu razviti sva tkiva
2. polugodište
MUTACIJE
Mutacije su nagle i nasljedne promjene DNA.
Mutant je živo biće koje ima promijenjene gene.
Divlji tip je tip organizma koji je u prirodi češći i uobičajeni (npr. Normalno pigmentirane životinje su divlji tip, a albino životinje su mutanti)
Mutacije po opsegu:
Ř Mutacija gena
Ř Mutacije kromosoma
Poliplodija je umnažanje haploidnog broja kromosoma. Raširena je kod biljaka, poliploidne biljke imaju veće cvjetove, plodove, listove.
Aneuplodija je primjerena u broju samo jednog ili nekoliko kromosoma.
Turnerov sindrom – manjak jednog X-kromosoma kod ženskog djeteta. Takve žene su spolno nerazvijene i sterilne.
Klinefelterov sindrom – za mušku djecu koja imaju višak X-kromosoma. Mogu se javiti neke ženske osobine, takvi muškarci su sterilni.
Downov sindrom – višak 21. kromosoma. Javlja se mentalna i fizička retardacija. Najčešće su višak ili manjak 1 kromosoma smrtonosni za čovjeka.
Edvardov sindrom – višak 18. kromosoma. Beba živi nekoliko sati.
Delega kromosoma – gubitak nekog djela
Duplikacija – kada se otkinuti dio kromosoma spoji na homologni kromosom.
Translokacija – kada se otkinuti dio spoji na nehomologni kromosom.
MUTACIJE GENA
- najmanje mutacije – točkaste mutacije
Supstitucija je kada se 1 par baza zamijeni s nekim drugim. Adicija je dodavanje 1 baze.
- temperatura, zračenje, kemijski spojevi
Mutacije mogu biti spontane i inducirane (kada je poznato što je mutaciju izazvalo).
Srpasta anemija – srpasti eritrociti su deformirani i slabo prenose kisik
HbHb – normalno
HbHbS – polovica eritrocita je normalna, a polovica srpasta. Takva osoba ima fiziološke promjene, može preživjet.
HbSHbS – ne može preživjeti
Većina mutacija je neutralna, a neke mogu biti letalne.
Mutacije se događaju vrlo rijetko, najčešće su recesivne (slabe) i svega 1% induciranih mutacija je korisno. Ipak smatra se da su mutacije važan pokretač evolucije jer su jedini proces u prirodi koje dovodi do promjene nasljednih osobina.
Modifikacije su promjene izazvane utjecajem okoliša za razliku od mutacija one nisu nasljedne jer se promjena nije dogodila u genima.
VIRUSI, VIROIDI, PRIONI
Podjela virusa:
1) životinjski – ili DNA ili RNA virusi
2) biljni – RNA
3) bakteriofagi – DNA
Retro-virusi
DNA – RNA ’ proteini
Kada se virusna DNA aktivira, proizvodnja proteina ide prema uobičajenom pravilu.
VIROIDI – od RNA, bez omotača
- bolesti biljaka
- otkriveni 1980.
PRIONI – od proteina
- bolesti ljudi i životinja
- kravlje ludilo
- skrepi – bolest kod ovaca
virus – Mozaična bolest duhana, Štenećak, Hepatitis C, Herpes, Dječja paraliza, Velike boginje, Prehlada
bakterija – TBC, Sifilis, Tifus (Pjegavac), Kuga, Kolera, Tetanus
parazit – Ehinokokoza, Malarija, Fascioloza, Bolest spavanja
prioni – kravlje ludilo, skrepi
gljivica – kandidioza
BAKTERIJE
HETEROTROFNE – paraziti
- saprofiti : razgrađuju uginule organizme
MIKSOTROFNE – autotrofne i heterotrofne
AUTOTROFNE – fotosintetske
- kemosintetske : pomoću kemijske energije si stvaraju hranu, tako da oksidiraju različite spojeve
nitrifikacijske bakterije koje žive u tlu, a važne su zato jer amonijak pretvaraju u oblik kojeg mogu koristiti a to su nitrati
Korisne bakterije:
- SIMBIOZA
- VRENJE : mliječno-kiselinska, octeno vrenje
- DUŠIKOVE BAKTERIJE ˝zelena gnojidba˝ - žive u simbiozi s mahunarkama, na njihovom korjenju (grah, grašak, djetelina)
- Bakterije uzimaju hranu od mahunarke, ali dušik pretvaraju u oblik kojeg biljka može uzeti, iskoristiti.
MALARIJA
Najraširenija ljudska bolest uzrokovana praživotinjama.
Prenosioc – komarac malaričar
Uzročnik – truskovac Plasmodium malariae
BOLEST SPAVANJA
Prenosioc – ce-ce muha
Uzročnik – bičaš Trypanosoma
Očna pjega (crvena pjega) – osjetilo kojeg imaju zeleni bičaši a služi im za određivanje jačine svjetlosti
Pelikula – čvrsta opna oko stanične membrane koja daje stalan oblik tijela nekim praživotinjama
TEORIJA O POSTANKU VIŠESTANIČARA
Haeckl (Hekl)
- udruživanje jednostaničara i podjela rada
- primjer za teoriju poslužila mu je zelena alga
- Volvox – u kojoj je udružen veliki broj jednostaničnih algi i gdje je podjela roda
- Prve životinje koje su nastale na taj način smatra se da su žarnjaci
Hadži
- Je mislio da su prvi višestaničari nastali od višejezgrenih trepetljikaša
- Tvrdio je da su prve životinje bile virnjaci
SISTEMATIKA (TAKSONOMIJA)
- Bavi se svrstavanjem živih bića u skupine
- Prema njihovom srodstvu
- C. Linne (Line) – Čovjek koji je izumio pravilo za znanstveno imenovanje vrsta. Pravilo se zove BINARNA NOMENKLATURA ili DVOIMENO NAZIVLJE. Prva riječ označava rod i piše se obavezno velikim slovom, druga riječ točno opisuje o kojoj vrsti toga roda se radi i piše se malim slovom.
- Latinski – glavni jezik
- Iza naziva vrste može se napisati ime znanstvenika koji je imenovao vrstu i godina otkrića
- TROIMENO NAZIVLJE – koristi se za razvojne stadije i podvrste.
Post je objavljen 25.11.2008. u 17:46 sati.