Marketing
The story
I used to want to be
I've been thinking of everything
Of me, of you and me
Nora je sjedila u razredu, znala ga je dosta dobro.. ali opet joj se danas činio tako čudan.. ma danas je cijeli svijet gledala nateklim i čudnim očima.. spavalo joj se, prestala je brojati koliko puta je zijevala, i koliko puta su je profesori prijekorno pogledali... željela je samo topao kutak, ništa veliko, samo da je toplo i mračno.. tamo da bude, i da ju svi ostave na miru.. prolazio je dan malo po malo.. nije joj se cijelo vrijeme dalo biti u ništavilu, pa se posvetila svojoj radnji koju ne zaboravlja nikada, baš nikada... maštanju, maštanju određenog lika.. maštanje? prije bi se reklo prisjećanje.. ali svejedno.. to je već bilo ugodnije, iako bolno, godilo joj je.. smješkala se s vremena na vrijeme(S vremena na vrijeme čini mi se ko da su tvoji koraci, s vremena na vrijeme pa se sjetim, ja nisam tvoj ne postojim..)
These are the lies I have created
da, sve joj se odvijalo u glavi.. smješkala se, onda opet ne, i tako u krug.. njena crna kosa joj je skrivala lice i oči od vrijeđajućeg svijetla. Profesor se nagnuo nad nju i glasno izrekao njeno ime. Poskočila je. Svijet mašte se raspršio u malene oblačiće, iako je svaki od njih plutao oko nje još uvijek.. profesor je vikao, nešto govorio, nije ga slušala.. činio se poput ubrzane snimke kod premotavanja videa.. svejedno, kada je završio odlučila ga je poslušati.. govorio je o nečemu.. kako bi bilo.. svi su vikali da je to grozno, ismijavali to, oni su face, njima se to ne događa.. da, nažalost, nisu glumili.. profesor se smijao skupa s njima.. a jedino ona je šutjela.
And it's where I want to be
Why at the bottom of everything
I finally start to leave
Ona je znala kako je to, ona se osjećala baš kao pis of krap tada, ona ih je promatrala kako se zlobno smiju, ona se bojala priznati da je njoj tako kako se i njoj ne bi smijali, ona je osjećala bol u prsima, poznatu, onu svoju.. ona se osjećala glupom, ona je bila zbunjena, jer prije nije gledala na to.. uvijek je bilo tako, mislila je da to mora biti tako, drugo nije znala.. sada kada je napokon vidjela da može biti bolje, da treba biti bolje, i da zapravo… ostale su te riječi ipak ne izrečene u njoj samoj.. čak ih se bojala pomisliti, nije željela još veći val boli. Legla je natrag iza torbe, sakrila se iza svega i isključila.. nije željela misliti na to, vratila se maštanju.. tako treba biti i gotovo..
I'll find myself
In the end
DODATAK-------
uništeni snovi, unišetno sve.. Ne vidim više zvijezde na svom nebu, nema više razloga za ništa....
samo nestati, umrijeti, usnuti, ništa više...
944499-DIE
Post je objavljen 24.11.2008. u 19:05 sati.