Poklonila sam se..
Zahvalila im svima na lažnom pljesku ...
Blještavilo pozornice mojih puteva nestalo je..
Svjetla su se ugasila..
I stojim pognute glave mislima dalekih na obali..
U tami sumraka mojih nada..
Sa prevelikim kostimom moga lika što oblači bol...
Preveliki sloj šminke na mom licu kao da pada...
Otkriva moje krhko i umorno lice...
I znam da su povjerovali...
Znam da u njihovim odajnim mislima sve je u redu..
Ona stara ja...
Podižem glavu..
I sudaram se sa svojim strahovima koji odišu željom potisnuća...
U lice me šibaju osjećaji nošeni zaboravom..
I u mojoj glavi redaju se poput vojnika...
Još te volim..
Scenarij nije pisan bio tim slovima..
To je ostajalo izmedju redaka duše parane tugom
Tijelo moje bježalo je pred istinom
Bježalo je samo pred sobom
I nakon svega
Ponora, tame, rijeka suza, sloma
Srce te još uvijek voli
Vapi za tobom
A moja uloga...
Zapamćena
Odglumljena
Zaboravljena
Post je objavljen 24.11.2008. u 18:36 sati.