Marketing
Jesenski sumo turnir u Kokugikanu. Dio prvi: jutro
Ponedjeljak je bio praznik i drugi dan jesenskog sumo turnira u Tokyu. Karta je nabavljena odavno preko aparata u kombiniju u Sakaiju, pa sam i ovaj put imala mjesta na sličnom položaju u dvorani, ispod negdašnjeg portreta Tochiazume u povodu njegove turnirske pobjede prije nekoliko godina, kojeg je sada zamijenio portret svibanjskog pobjednika Kotooshua. Priznajem da nisam vjerovala da će Bugarin uspjeti osvojiti taj turnir iako je bio neporažen na polovini turnira... Nije baš bio uvjerljiv ozeki (drugi najviši rang) do tada, a bome ni od tada, ali barem se riješio poraznog epiteta ozekija bez osvojenog turnira.
Neobično je što je portretiran bez kesho-mawashi ceremonijalne pregače...
Ah, praznina ranog jutra u Kokugikanu, domu suma...
I što zagriženi sumo fan radi ranim jutrom, dok se bore sasvim mladi i nepoznati hrvači? Nalazi stare i nepoznate hrvače, hrvače poznate samo zagriženim sumo fanovima, kao što je Kasachikara (ime se može prevesti kao Snaga Kišobrana, makar se vjerojatno nešto i gubi u prijevodu). Kasachikara je "slavu" stekao upornošću: hrve se već preko 20 godina a nikad nije bio rangiran više od jonidan divizije, koja je druga od dna i koju perspektivni mladi hrvači prošišaju za pola godine najviše. Što ga drži i dalje u sumu, bez stalne plaće (koju dobivaju samo hrvači u naviše dvije divizije), i bez perspektive? Možda ne zna gdje bi drugdje, možda je stekao neko poštovanje mlađih a više-rangiranih hrvača u nemilosrdnoj meritokraciji svijeta suma? Bilo kako bilo, Kasachikara nastavlja oscilirati između najniže dvije divizije i pobuđivati zanimanje zagriženih sumo fanova.
Mijenjanje žarulja u Kokugikanu. Fascinantno, zar ne?
Scena iz jonidana - mladi hrvači, mladi i bosonogi gyoji (suci u ringu), razmjerno stari i pospani shinpan (suci oko ringa, bivši hrvači i sadašnji šefovi heya, tj. sumo "štala").
Ovaj Tarzan (Nagakura pravim imenom) borio se valjda u svom drugom turniru, i bio je potpuno zbunjen. Penjao se na ring krivim putem, nije znao gdje da čeka dok su shinpani raspravljali o nejasnom rezultatu njegovog meča, i na kraju je mislio da je pobijedio iako je glavni shinpan preko razglasa objavio rezultat rasprave i Nagakurin poraz. Zbog svega toga i svjetlijih pramenova u Tarzanovoj kosi, sumo-fan do mene je mislio da je dečko stranac koji još ni ne razumije japanski, ali ne, službeno je Japanac.
Metle, uvijek fotogenične, a tek kad su u paru!
Sviđa mi se gyojijeva poza u ovoj fotografiji, pa evo vam.
Kotooshuova shikona (pseudonim) na hlačama yobidashija (najavljivača i pometača ringa). Običaj je da hrvači u povodu napredovanja na viši rang poklone novu opremu yobidashijima...
Dva mlada gyojija čavrljaju u pauzi između dvije smjene shinpana, rijetka prilika za njih tokom dnevne službe.
Hanamichi, Cvjetna staza kojom hrvači silaze do ringa. Kod viših divizija samo po jedan hrvač čeka na ulazu okružen svojim "paževima" (tsukedashi, niže rangirani hrvači), ali u nižim divizijama borbe se smjenjuju jedna za drugom bez dugih rituala, pa cijeli niz hrvača čeka svoj red.
Sumo razglednica - yobidashi najavljuje idući par hrvača.
(Iako yobidashi imaju šalabahtere s imenima hrvača koje trebaju najaviti, suprotno uvriježenom mišljenju nije ispisan na lepezi. Možda je nekoć bio...)
Kasugano-oyakata (šef štale) na dužnosti kao jedan od shinpana. Nekoć je bio Tochinowaka, jedan od mojih omiljenih hrvača, dijelom i zbog buldoške face koja mu je na Eurosportu priskrbila nadimak "guard dog of lower makuuchi" (tada je kao već veteran bio glavna prepreka hrvačima koji su tek promovirani u najvišu, makuuchi diviziju). Otkad se više ne hrve lice mu je manje buldoško, a preuzeo je jednu od jačih heya, Kasugano, kojoj pripadaju gotovo svi hrvači čije shikone počinju na Tochi- (osim Tochiazume).
U pozadini strani turisti s dobrim fotićima, koji u prvoj polovici dana čine oko trećine publike... Otkad je sumo ušao u Lonely Planet, dosta turista kapa u Kokugikan.
Yobidashi koji trenutno nisu na dužnosti čekaju svoj red u hanamichi, s najavljivačkim lepezicama zataknutim za pojas.
Zbog tradicionalne odjeće lako ih je zamijeniti s yobidashijima, ali ovo je zaposlenik chaye, jedne od "čajana" koje su tradicionalno službeni distributeri skupljih ulaznica koje dolaze u paketu s hranom, pićem i suvenirima. Padobrancima poput mene poznati su kao oni koji nas dođu istjerati s boljih mjesta uz ring jednom kad se vlasnici tih mjesta udostoje doći. Neki od njih su pristojni, neki grubi (tko zna na kakve su sve strance padobrance nailazili).
Nisu samo stranci padobranci, dapače. Ne jedan Japanac s dobrim foto-aparatom seli s mjesta na mjesto kako vlasnici dolaze i dan odmiče... Inače se ne bismo ni mi stranci ufali.
Još slika na Photobucketu (a gdje drugdje).
Post je objavljen 24.11.2008. u 16:13 sati.