Marketing
....teenageri i odrastanje...
Ako se osvrnemo oko sebe i dobro pogledamo današnje mlade, vidjet ćemo da se svi trude izgledati i ponašati se što starije, a njihovim mladim licima to uopće ne pristaje...
Za nas teenagere, svijet odraslih je mistika koji želimo što prije otkriti...Nas mlade privlači samostalnost. ali nismo dovoljno svijesni da ono donosi i odgovornost, ili možda neki ne žele tu činjenicu prihvatiti...svima je lakše da kad naprave neku glupost, kao malo dijete otrče mami ili tati, zatvore oči pred problemom i prepuste svojim roditeljima da ih spašavaju...a oni, umjesto da kažu: "Kćeri/sine, ako već želiš odrasti, prihvati odgovornost na sebe", nju preuzmu kao svoju i tako ih naviknu na to da su oni njihovi dežurni spasioci...zašto mlađe generacije imaju toliku želju za odrastanjem? Djetinjstvo je tako lijepo i ono se ne mora tako naglo prekinuti...meni samoj je žao što se dulje nisam igrala s padelicama i lutkicama, nego sam sve tako naglo odbacila da me ne bi ostatak društva čudno gledao...a u sebi sam imala takvu želju da se igram bar još malo...
Društvo. Ono je jedan od najglavnijih razloga...svi se trudimo biti prihvaćeni, pogotovo od strane starijih...a da bi postigli to prihvaćanje, pravimo se odraslima, za što uopće još nismo spremni...emocionalno smo još uvijek djeca....znam to iz svog primjera...nekad mi dođe da sa tavana izvučem sve svoje igračke te sjednem na pod i igram se do iznemoglosti...dođe mi da sjednem mami u krilo te da mi tepa....dođe mi da izađem na ulicu i pitam djecu da li im se mogu pridružiti u igri, da ih upozorim da uživaju dok mogu....ali onda se sjetim da je to vrijeme prošlo, da sam sada veća od mame i ako sjednem na nju, to neće dobro završiti...sjetim se da su djeca samo djeca, i ono što im stariji govore nikada ne slušaju...i meni samoj su puno puta ponavljali da odrastem što kasnije, ali nisam ih slušala...i sada mi je žao...da mogu, vratila bih se u prošlost bar na tren, samo da zadovoljim svoju potrebu da bar na kratko ponovno budem dijete...dijete koje živi u meni...
Društvo. Društvo je to koje određuje čovjeka..Društvo je to koje te tjera da odrasteš...ali samo ono nije svjesno da mi za to nismo spremni. Zato bi se svatko trebao zapitati. Jesam li spreman prihvatiti svu odgovornost koju svijet odraslih donosi? Ako nismo, zašto se onda toliko trudimo biti stariji nego što psihički i fizički, jesmo?
Post je objavljen 23.11.2008. u 16:14 sati.