Uvijek kad je najteže,
ti spremiš kofere i nestaneš.
Kao lopov se iskradeš...
Ne pitaš se,
kako se osjećam
ni što proživljavam.
Kad poželiš,
meni se vratiš,
bez pitanja, bez najave.
Moje ruke, vrata ti uvijek otvore,
lice se samo za tebe nasmije.
Uvijek kad je najteže,
ti nađeš razlog da nestaneš.
Nikada ti ništa na to ne govorim,
jer što bi ti rekla!?
Ako ti kažem da te volim od života više,
ne bi razumio.
Ako ti šapnem da ti si mi sve,
onako tiho, najtiše,
ne bi shvatio.
Zato ću radije reći da ne volim te,
da mogu bez tebe
i da to što odlaziš, ne boli me.
Post je objavljen 21.11.2008. u 18:08 sati.