Kao drugo me je uvijek zanimalo što se u takvom procesu prvobitnih zanosa događa i gdje nastaje krivi spoj. Mi proizvodimo pametne, obrazovane, talentirane, čestite ljude, a kud god se okreneš posvuda cvijeta glupost, neznanje, tupost, korupcija, gramzljivost i karijerizam. Objašnjenje da naš sustav sjedinjuje veliki koeficijent parazitizma s malim koeficijentom korištenja stvaralačkih mogućnosti stanovništva i da je strašno i pomisliti koliko narodne pameti i talenta uzaludno propada me ne zadovoljava, jer koliko god to mi znali svaki put se nađu novi pametnjakovići koji obećavaju da će» provesti reforme» i «poduzeti mjere» i stvarno ih i poduzimaju, a rezultat je da je činovnika i petljanaca, parazita, lijenčina i profitera sve više, a prave umjetnosti i kruha i mesa sve manje.
Kao treće mi se nameće i pravi, sebični, duboko ljudski razlog...Moram to sam sebi objasniti.
A zašto?
U posljednje vrijeme su me potresla i zabrinula četiri događaja:
1. Počele mi su se vršnjakinje javljati.
2. Na ulici mi je ispao ključ od auta. Jedan mladić se sageo, brzo ga podigao i dao. Skoro sam ga poslao u materinu.
3. U tramvaju, dok sjedim, više me ne gledaju prijekorno starije gospođe u očekivanju da im ustupim mjesto. Umjesto toga meni se neki dan ustala mlada djevojka, vjerojatno studentica i ustupila mi ga.
4. Čuo sam ispred sebe jednog, otprilike, vršnjaka kako nekontrolirano prdi. To me je kao studenta uvijek zabavljalo, a sad me je zabrinulo.
Ima još jedan razlog, lokalno-mentalni. Naime ja sam Hercegovac.
Hercegovci ne slušaju nikad nikoga, čak ni meteorologe. Često pokisnu, zapadnu u snijeg ili se ispeku na suncu, ali i dalje na svaku vremensku prognozu zvanične meteorologije samo odmahnu rukom i kažu:» On će mi govorit'»?! I rade po svom, jer znaju bolje. Ništa iz knjige, sve iz glave. A kad počne padati kiša neće ni da je gleda. Kroz zube promrmosi:» Ona će mi padat'»?! Izađe na ulicu bez kišobrana, pokisne i dobije upalu pluća.
Eto i zato hoću ja sam sebi sve objasniti. 'Ko će kome k'o svoj svome.
Pa neka mi poslije bude ko mom pokojnom prijatelju Budilici kad je sedamdesetprve ušao
s gitarom u poznatu birtiju, mračnu i zadimljenu jazbinu »Kostanjevac», u Palmotićevoj, u kojoj su se skupljali aktivni i umirovljeni udbaši i milicionari i dobro raspoložen počeo zazivati Bana da ustane, da ga Hrvatska treba i zove, a pozdravljao je i diku našeg roda Velebitsku vilu, pa je sutra, poslije noći provedene u milicijskoj postaji Centar, na Zrinjevcu 13, došao na Akademiju krvava nosa i svečano izjavio:« Naredili su od mene, Krf i Kefaloniju». Kako nitko nije razumio o čemu govori, spremno je preveo:» Iskefali me i pustili krv ».
Pa evo da i ja počnem ljuštiti krastu s davno sasušene rane.
Post je objavljen 21.11.2008. u 16:27 sati.