Od kud sav žar i želja za napisat tri stiha što se rimuju? Od kud želja da dobro pobjedi! Od kud želja da pravda bude uvijek ispoštovana. Kako svoje emocije reči, a nikome pritom svjetonazor ne srušiti. Kako riječi sa zaslona ekrana ulaze u tvoje misli kako ih shvaćaš kako sebi objasnit zbog čega ljubav postoji, zbog čega sve oko nas postoji. Od kuda je potekla ideja da svi isto moraju mislit, zbog čega možemo razmšljat, ... G.G. Marquez je napisao prredivne riječi, stihove koje u sebi sadrže mudrost, savjet i nadasve odgovor na neka životna pitanja.
Kad bi Bog na trenutak zaboravio da sam krpena marioneta
i darovao mi jos komadic života,
vjerovatno ne bih govorio sve sto mislim,
ali bih sigurno razmisljao o svemu što govorim
Da li sami možete zaključiti što je pisac htio reči, volio bi kad bi bilo što napisali u komentar kao svoju neku analizu! Prvi puta sam za blogom poželio sebi objasnit stih i vama na neki način što mislim i osjećam. Prvi puta razmislit i reči što osjećam i shvaćam iz tog malog mozaika. Što je htio reči pisac sa: "Kad bi Bog zaboravio da sam krepana marioneta"? Jel Bog upravlja našim životima? Mislim da upravo to čini sa posrednikom koji zovemo sudbina. Neznamo što nas čeka ni što da očekujemo, mi smo lutka tj. marioneta koja ima svoj svijet svoj nacin razmisljanja to je ono u našim genima što nas čini onim što jesmo jedino što znamo da imali smo svoj početak i da će mo imat kraj, to što znamo su konci što nas drže u nekom okviru. Govoreći o prilici za novim životom : "i darovao mi jos komadic života" možda želi reči koliko je zahvalan Bogu za što je imao, a propustio učinit i možda koliko je boli doživio ali svjedno želi još jedan komadić života jer ga je cijenio jer je ipak vidio nešto vedro nešto korisno u njemu. Naučio je nešto vrlo bitno :"vjerovatno ne bih govorio sve sto mislim" da prebrz jezik koji pretoči misli u zvuk dovede naše biće u situacije koje nismo zaslužili koje možda se mogu izbjeć. Naučiti kada i kako što reči je vrh umjetnosti savršenstva, a nadasve umjeća životne komunikacije. Nikad nisu sve riječi za sve uši. Međutim ne govoriti nije isto ne misliti: "ali bih sigurno razmisljao o svemu što govorim" Razmišljati i sa odabranima djeliti svoje misli je poanta našeg postojanja ili bar jedna od mnogih. Možda govorim gluposti možda je sve ovo glupost možda bi iz ovog dobio jedan iz zadaćnice. Možda nitko ne svati misao, bit. A da li uopce ima smisla? Da li ima bit? Nije važno što ja kažem bitno je što ti misliš. Sebe izraziti najbolje što možeš je bit. Izrazit se u pravo vrijeme na prav način. I za kraj ovog teksta dodat ću još citat:
"Cijenio bih stvari ne prema onome koliko vrijede,
nego prema onome koliko znace. "
Vjerujem da vrijednost u kunama, dolarima, forintama, lirama, pesosima ili eurima je naj irelevantnija brojka koju će tvoje misli, znanje, spoznaje osjećaje i mudrosti itko ikad procijeniti. Vrijediš onoliko koliko sam sebi znaćiš onoliko koliko si spreman sam sebe izraziti. Biti kao svi isto je kao i nebiti. O kapetane, o moj kapetane. Puno mi znaći ljubav, vjera i iskrenost. Puno mi znaće prijatelji. Puno mi znaći ovaj svijet takav kakav je. Volio bi da je bolji ali nije.
U tom trenutku što nam Bog daje vjerujem da mogu reći koliko volim i cijenim što djelim trenutke zajedno sa Vama.
"Ne bih dopustio da prodje jedan jedini dan
A da ne kazem ljudima koje volim da ih volim"
Vjerujem da vjere imam.
Vjerujem da prijatelje imam.
Vjerujem da sve ovo nije san.
Vjerujem da u ljubav vjere imam.
Vjerujem da život nije gori od snova.
"Kada misle da treba da prestanu zaljubljivati se u starosti
Ne znajući da stare upravo onda kada prestanu Da se zaljubljuju."
Pitate se gdje su odgovori na životna pitanja. Odogovori su u Vama, bili i uvijek će biti.
Post je objavljen 20.11.2008. u 23:49 sati.