Marketing
NAŠA NOĆ by Vic
costa 1
erotica mystica
Čekam te ispod starih krošnji davno uvelih stabala.
Ne postoje zvukovi, ne postoje sjene. Ne postoje tragovi na blatnjavom putu, ne postoji ni hladan povjetarac što me u dolasku pratio. Postojimo samo ti i ja. U mislima smo, satkani bojama sjećanja, kao da postojimo oduvijek i kao da ćemo zauvijek postojati. Zauzevši tamo svoja mjesta, bacivši sidro u lukama, ne želimo isploviti u olujnu noć gdje ničega nema. A tamo gdje nas nema, ništa više ne postoji.
Da, samo ti i ja postojimo.
Ti i ja, u ovoj noći avetnoj, ispod starih krošanja davno uvelih stabala. Pričamo bez riječi, na jednoj od onih mističnih razina o kojima nitko ništa ne zna. Ne znamo ni mi mnogo, ali smo je svjesni. Znamo da imamo nešto zajedničko, da to postoji i da se odavde oboje napajamo.
To je naš maleni svijet, naša zajednička snaga.
Ovdje počesto šapućemo jedno drugom. U noći, daleko, odavde svatko uzima što želi. Onaj drugi mu daje sve od sebe.
Da, samo ti i ja postojimo. I unutra i vani, samo tebe ja vidim i samo mene ti vidiš, princezo moja.
Pitaš me sada gdje sam i ja ti kazujem.
Znam s koje strane dolaziš i točno znam gdje se sada nalaziš.
Znam da ćeš me uskoro pronaći, u blizini si mi, osjećam te, jako te osjećam.
I znam da ti mene sada osjećaš; znam da ćutiš kako sam uz tebe i da te štitim od demona noći u ovoj šumi avetnoj.
I vidim ti siluetu, izranja iz magle. Nesiguran ti je hod. Između velova magle opažaš me. Sada sigurnijim koracima prilaziš.
Naš prvi susret!
Da te vidim sada.
Hoće li ovo malo mjesečine što se probija kroz guste niske oblake biti dovoljno? Jesi li to ti? Da, takvu te znam, predugo kolaš u meni; među tisućama sličnih izdvojio bih te. Zašto sada šutiš? Drhturiš!? Pogledaj me u oči, tamo ćeš pronaći mir. Znam da su te osjećaji sada pokolebali. Znam da ne znaš odakle da kreneš. Nasloni se na mene, da ne padneš. Osjećam da ti se vrti u glavi. Uzbuđenje ti mogu opipati u zraku. Dođi na moje grudi, tu ćeš biti sigurna. Dođi k meni, princezo moja…Dođi da te izljubim, da te grlim i čvrsto stisnem uza se. Dođi, ovo je noć. Naša noć.
Tračak mjesečine otkriva mi tvoje oči, one iskre, sjaje se. Vrhom prsta brišem ti suze pa ih ližem. Promatram te ravno u oči. Rukom ti prolazim kroz kosu, podižem ti lice. Pokaži mi svoje usne. Da vrhom prsta krenem preko njih. Da ih dodirnem svojima. Raširi ih blago, da ih toplim dahom zagrijem. Daj mi svoje lice, da ga obuhvatim dlanovima. Pusti da te promatram, dugo i tiho. Pusti me da sada uživam u tebi. Toliko smo to željeli, toliko o tome maštali. Pred nama je noć. Naša noć.
Ližem ti usne, slatke su poput meda. Grickam ih pod sjenama polomljenih grana, dok me tiho promatraš i lagano drhtiš. Tvoje nježno lice pod mojim prstima, topi se. Snažno se privijaš uza me, čvrsto, ne daš me. Ali nitko nam sada ništa ne može. U mom si čvrstom zagrljaju, potpuno sigurna, bezbrižna. Opusti se, opusti…Osjeti se sigurnom. U ovoj hladnoj noći, ispod starih krošanja davno uvelih stabala, među sjenama što sablasno prijete, osjeti se zaštićenom. Ja ću biti tvoja sigurnost u ovoj avetnoj noći. Noći mrkloj, ali našoj. Našoj noći, princezo, našoj…
Ovdje želim ostati, šapućeš mi na uho.
Ostani, dušo, ostani, to je tvoja meka, tu je tvoje mjesto, oslobodila si ga, jednom zauvijek.
Ostani ovdje, pobijedi granice vremena i prostora; tu, na tim grudima, prespavaj ovu noć, dok te grijem dahom.
Ostani ovdje, snažno se privuci. Želim osjetiti trag tvojih prstiju na grudima. Ugriz na vratu. Želim tvoje slatke usne na sebi. Toplinu tebe upijati, tvoj dah usisati.
Zato ostani, ostani ovdje. Noć je naša, ali već sutradan biti ćemo daleko. Utisni se u mene, da ostaneš što duže, jer sutra nam se sprema rastanak.
U očima mi čitaš sve. Ne trebam ti ništa reći:
Volim kad si mazna, osjećam kao da si moja mala curica. Osjećam da mi je dužnost štititi te. Samo osjeti tu sigurnost! Samo se rastapaj pod mojim dodirima, nitko i ništa u ovoj avetnoj noći ti nauditi ne može.
Promatram ti usne, one su poput magneta, želim ih ponovo dodirnuti. Udišem miris tvoje kose, duboko, duboko. Neka ostane što duže u meni, neka ostane, da ga pamtim i sutradan, kad odeš.
U tvojim očima ponovo suze. Iako prožeta zadovoljstvom, svjesna si što nam sutradan nosi. Želim ti zaustaviti suze. Podsjetiti te da nije sve tako crno.
Ti si nešto posebno.
A ti, ti si sve što na svijetu postoji.
Ti me griješ posebnom toplinom.
A ti, ti kao da nestaješ u meni, rasplinjavaš se pa zračiš iznutra, tako da te svuda u sebi i oko sebe mogu osjetiti.
Ne plači, tješim te.
Tebe želim, čujem riječi.
Idemo na toplo, govorim ti i požurujem te.
Grlim te i vodim pravo u gusti šumarak. U blizini je koliba, u njezinu ognjištu upaljena vatra gori i čeka nas.
Naša noć je počela.
Jedna noć.
Najkraća noć.
Ali ona koja će se najduže pamtiti.
Ljubi me, ljubi me cijelu noć, razbojniče moj…ljubi me, šapućeš mi.
Ljubi me, da svaki trag sa sobom ponesem, da budeš u meni sutradan kad odem. Ljubi me, ljubi…kad sjednem pokraj jezera u njegovim vodama neka tvoj lik vidim, i da me pratiš svuda, na svakom koraku, na putu dalekom.
Ljubi me, ljubi, cijelu noć me ljubi…Da te se pokraj grada na vodi sjetim. Da zaplovim njegovim kanalima i da me tvoj duh svuda prati.
Ljubi me, razbojniče moj, ljubi…Utisni u mene snagu sebe, želim te cjelivati svaku noć pred san, dodirnuti ti lice, osjetiti tvoj topao dah.
Ljubit ću te, princezo moja…ljubit ću te, šapućem ti.
Ljubit ću te tako, da ćeš svaki moj trag sa sobom ponijeti, da budem u tebi i sutradan, kad odeš. Ljubit ću te, ljubiti…i kad ćeš pokraj jezera sjesti u njegovim ćeš vodama moj lik ugledati. I svuda ću te pratiti, kao nerazdvojna sjena, na svakom koraku, na putu dalekom.
Ljubit ću te, ljubiti, cijelu noć te ljubiti…Da me se pokraj grada na vodi sjetiš. I kad zaploviš njegovim kanalima, osjetit ćeš: to te moj duh svuda prati.
Ljubit ću te, princezo, ljubiti…Utisnuti u tebe snagu sebe i moći ćeš me cjelivati svaku noć pred san, dodirnuti mi lice, osjetiti mi topao dah…
Sutradan odlaziš.
U tvojim ću se suzama na rastanku kupati, na istom ovom mjestu, u zoru.
Ispod starih krošnji davno uvelih stabala sutradan ću glumiti da me se bol ne tiče, dok ćeš ti plakati u mom zagrljaju.
Jutarnje rumenilo obojit će ti kožu; oči će nam biti vatrene kao žar, a usne crvene kao krv. Lica će nam biti hladna, vjetrom šibana, a sjene starih krošnji davno uvelih stabala ostavit će trag na tvojoj koži.
Otići ćemo, svatko na svoju stranu. Naći ćemo se uvečer, u našem zajedničkom izvoru, na jednoj od onih mističnih razina o kojima nitko ništa ne zna. Ti i ja, princezo moja. Ti i ja, koji jedini još postojimo.
Post je objavljen 20.11.2008. u 19:50 sati.