Zaljubljenost - ljubav... za mene dva različita pojma...
Razmišljam o našim počecima...
Imali smo sve one poznate simptome ...
leptirići u trbuhu,
onaj mali glupavi osmjeh u kutovima usana...
sjaj u očima... kada idem, poskakujem,
sve mi smješno i oni glupi vicevi...
vijeme teče od pogleda do pogleda...
Išla sam na spavanje razmišljajući o njemu,
kada sam se budila on mi je bio prvi u mislima.
Kada smo se držali za ruke,
osjećala sam kao da nam se krv stapa u jednoj žili.
Mogli smo se grliti i ljubiti bez kraja.
Sve to je poticalo snove o braku i oduševljenje.
Žudili smo da budemo zajedno.
Sve to opisano smatram fazom ljubavi - zaljubljenost,
a sada kad smo u braku i imamo dijete mogu reći
da smo se spustili iz tog oblaka euforičnosti...
sad smo nastavili s pravom ljubavi...
ljubav s razumjevanjem stvarnosti i realnosti...
ljubav u kojoj se i razilazimo s mišljenjima
al za sve postoji kompromis i rješenje...
Ljubav koja je uvijek tu, stabilna....
ljubav bez koje ne mogu živjeti...
Al ponekad pomislim kako mi nedostaje ta faza zaljubljenosti
i glupavog smješka na kutovima usana i leptirića....
Post je objavljen 20.11.2008. u 11:14 sati.