U Centru za beskućnike, neki alkoholičar i, po mišljenju mnogih, nepopravljivi pijanac, ganut dobrotom volontera iz Centra, potpuno se promjenio.
Postao je najljubazniji čovjek kojega su suradnici i posjetitelji ove ustanove ikad upoznali.
Ivan je dan i noć neumorno radio i ne bijaše posla koji ne bi ponizno prihvatio i zdušno obavio.
Očistio je sobu u kojoj je nekom pijancu pozlilo i oprao prljavi zahod. Sve što bi ga zamolili činio je s osmjehom na licu i nehinjenom zahvalnošću što je dobio mogućnost da čini dobro.
Na njegovu su pomoć mogli računati djelitelji hrane kad je trebalo podvoriti nemoćne, kao i djelatnici zaduženi za spremanje ležajeva, jer je bio pri ruci svima kojima je pomoć bila potrebna.
Jedne je večeri kapelan Centra mnoštvu okupljenu u dvorani propovijedao naglašavajući potrebu molitve za obraćenjem i korijenitom promjenom života.
Neki je čovjek iznenada došao pred oltar iz dna dvorane, bacio se na koljena i počeo vikati:
"Bože, Bože moj, učini da i ja postanem kao Ivan! Daj da budem kao Ivan!"
Kapelan ga pridiže i reče: "Sinko dragi, zar ne bi bilo bolje da moliš da budeš kao Isus?"
Čovjek začuđeno pogleda kapelana i upita:
"Zar je Isus bio kao naš Ivan?"
***
Kad bi te netko upitao: "Kako izgleda kršćanin?",
jedini bi prihvatljiv odgovor bio:
"Pogledaj mene!"
B. Ferrero
ppt izrađuje Anita Marasović
Post je objavljen 19.11.2008. u 20:58 sati.