Jak pljusak.
Lišće šušti, grane pucaju, auta prskaju.
Jak pljusak.
Zatišje.
Manje kapi, tiše šuštanje, muk.
Auta ne prolaze.
Lišće je skvašeno.
Grane su popucale.
Da.
Bio je to zbilja jak pljusak.
1: eno, vidi. ono je ona. pogledaj kako se dere. nije normalna. vidi kako skače po hodnicima. fkt ima prevelike tenisice. i drečavo se šminka. pogledaj kolike su joj oči. sto posto nosi leće. jučer su joj oči bile zelene. danas su plave. vidiš da kombinira leće sa šminkom. vidiš da ima neku plavu crtu na kapcima. vidi je kako pjeva. baš je čuda.
No one knows what it's like
To be the bad man
To be the sad man
Behind blue eyes
And no one knows
What it's like to be hated
To be fated to telling only lies
2: kao ne znaš? ona što stalno pokušava promijeniti frizuru, uvijek nešto novo radi s njom, Bog zna šta hoće postići s tim. i uvijek joj je mobitel u ruci. ko da nas zanima njen ljubičasti mobitel. baš je čudna. danas su joj opet tenisice plave a sve ostalo ... pa nije plavo. nikad ne zna uskladiti boje. i uvijek nosa neke knjige po rukama. nešto ko ponavlja, nešto ko piše. nada se valjda da će netko zamijetiti njene stihove u bujici ovog jada. e jadna cura.
But my dreams they aren't as empty
As my conscience seems to be
I have hours, only lonely
My love is vengeance
That's never free
3: pričala sam s njom jučer. ili je totalno izgubljena, ili je totalno izvan svemira ili nije normalna. sve nešto dvosmisleno govori, stalno se smiješka i kao zanima za ostale ljude. stalno saziva na neke kave, stalno ide na neke kave, stalno analizira tko je kakav, stalno pokušava pogledima dati ljudima do znanja ono što ne govori. ne znam samo kako sam se izvukla da i mene ne proanalizira. mislila sam da će me ubit kako me je gledala. stvarno ne znam šta joj znači ono kad kaže da želi piti kave sama sa sobom. dovraga i s tom kavom, koji joj je?!
No one knows what its like
To be mistreated, to be defeated
Behind blue eyes
No one knows how to say
That they're sorry and don't worry
I'm not telling lies.
jebote. izgubila sam one tri stranice što sam pisala sad na satu. sto posto su mi ispale sad kad sam nosila knjige. čekaj. čitala sam njenu priču, onda sam stavila sve na prozor, onda sam otišla na sat i nisam izlazila. sto posto ih je netko uzeo.
možda su samo ispod prozora.
šit. prozor je otvoren.
a eno, lete.
1,2,3.
da, to su moje stranice.
a šteta što se ne sjećam šta sam ono na njih napisala.
Post je objavljen 19.11.2008. u 20:45 sati.