Umjesto Debelog Vrapca na ogradu balkona sleti sjenica. Isti je to tić, samo mu je trbuh žut, a glava plava. Hoću reći, nije to on, vrabac, nego je sličan, perje mu je drugačije. Nije bio sam, bio je u paru i znatiželjno je zavirivao kroz zatvorena balkonska vrata. Kad je zima i kad je mokro, ne izbacujem mrvice na balkon. Ne zato što bi mi bilo hladno istrest časkom stolnjak, ili što bih bio lijen, nego mi je netko rekao da vlažan kruh škodi pticama kad je hladno. Zato im ljudi rade one kućice. Nisam neki graditelj, a kućicu koju sam jednom bio nabavio prevrnuo je zločesti mačak pa se razbila. Mačka odavno nema, a ptice kao ptice: snalažljive. Sjenice su svladale neobičan grif jedenja naglavačke. Kao papige kad vise u kavezu i izvode vratolomije kako bi kljuckale sipinu kost. Zato sam za njih improvizirao najjednostavnije moguće zimsko hranilište. Staru kožu slanine, a uvijek možete odvojiti jednu koja neće završiti u loncu s grahom, probušim i konopcem vulgaris objesim na rešetku balkona. Bitno je jedino da na koži ima koliko-toliko masti za male lešinare. ;)))
Uz dio neobranih jabuka u vrtu, kraljevstvo kosova, uz mrvice na suhom mjestu pod stolom na balkonu za vrapca i njegove, uz slaninu na ogradi za sjenice i češljugare - nema zime za ptice!
Post je objavljen 19.11.2008. u 00:09 sati.