Jedna od najvećih atrakcija Bosanskog Novog je poznata tri kilometra duga i kamenom ozidana obaloutvrda ili glasoviti novski Kej, s alejom sjenovitih i mirisnih lipa, tako drag mnogim šetačima i mladim ljubavnim parovima. Njegova je izgradnja imala više faza, jer je glavne radove započela gradska uprava u austrijskom razdoblju od 1903. do 1906. godine a nastavila kraljevska vlast od 1934. do 1937. godine. Preostali neozidani međuprostor s nešto povišenom obalom je nakon velikih poplava 1954. i 1955. godine dozidala tadašnja vlast, a uzvodni vidorijski dio ozidan je poslije izgradnje hotela 1985. godine, tako da je Kej kao glasovita šetnica napokon dobio svoju cjelovitost, s neizbježnim prekidom kod mosta na Uni i stare gradske Vijećnice.
Novski Kej je izgrađen 1906. godine zbog zaštite grada od poplava koje su često ugrožavale život u nekim njegovim mahalama a osobito 1902, 1904, 1909, 1921, 1925, 1929. i 1955. godine, kada su mnogi Novljani potražili spas na uzdignutijim kotama, a od stupnih mlinova se vidjelo tek njihovo sljeme. Zbog toga je gradska uprava na čelu s gradonačelnikom Salih-agom Čauševićem u Beču podigla povoljni zajam i 1905.-1906. godine izgradila znameniti novski Kej s "alejom ljubavnih uzdisaja" od mirisnih lipa i sjenovitih kestena.Taj je Kej dograđen 1956. godine prigodom regulacije korita rijeke Une, kako bi se grad još bolje zaštitio od vodene stihije. On sam po sebi šalje civilizacijsku poruku o građanima i gradskoj upravi da je još prije stotinu i više godina poželjela dati gradu kultivirani štih po uzoru na bečke i pariške kejove, što današnji Novljani mogu shvatiti tek kada pogledaju sumornu panoramu grada bez toga Keja, koju je snimio Dušan Drljača oko 1900. godine. On je veliki demanti obmana o štetočinskom radu austrijske uprave u BiH, koja je lažno prozvana okupacijom, iako se radi o legalnoj odluci Berlinskog kongresa o stavljanju Bosne i Hercegovine pod tridesetogodišnju upravu Austro-Ugarske Monarhije sa zadaćom da sredi kaotične prilike u njoj zbog bezvlašća i višegodišnjih pobuna, uvede suvremenu upravu u njoj i unaprijedi kulturni i gospodarski život njenog stanovništva. Ona je tu zadaću u Bosanskom Novom vrlo časno izvršila, podižući industriju, otvarajući škole i osnivajući u tom doista malom gradu s 3.500 stanovnika desetke kulturnih i sportskih društava.
Nakon izgradnje Keja nastala je znamenita uzrečica o sličnosti Bosanskog Novog i Pariza, po keju na Uni i Sani, odnosno po keju na rijeci Seni. Slikoviti kultivirani dodaci novskom Keju i drugim sličnim visokim riječnim obalama bili su kamenom ozidani i uređeni kolsko-pješački prilazi, stepeništa ili "brodovi" gdje su pristajali i bili vezivani čamci i veće lađe, a nosili su ime po najbližoj porodici ili korisnicima tog prilaza, na pr. Dizdarev brod, Čauševića brod, Edhemov brod, Kapetanovića brod, Brkov brod i znameniti Špor. Uspješno je stvarana kod građana visoka urbana kultura, za koju je grad primio 1929. godine javna priznanja. Ona je grubo narušena nakon 1945. godine dopuštanjem katastrofalnog zagađivanja rijeke Sane, a 1956. godine je sreska uprava izvršila ekocid i nad rijekom Unom, uništavajući njene prekrasne sedrene kaskade i bogatu floru i faunu.
…
Ovo je skraćeni tekst iz Monografije o Bosanskom Novom (u pripremi), autora mr.sc. Ante Milinovića; izdavača Zavičajne zajednice Bosanski Novi iz St. Louis-a. Sve informacije o distribuciji i točnom vremenu izlaska Monografije mogu se dobiti u Zavičajnoj zajednici Bosanski Novi iz St. Louis-a.
Autor je odobrio objavu ovog skraćenog teksta. Tijekom ovog mjeseca ovdje će se objaviti i drugi skraćeni tekstovi iz Monografije o Bosanskom Novom.
Post je objavljen 17.11.2008. u 15:08 sati.