Da napokon sam se domogla malo vremena i tipkovnice.Vrijeme leti strašno brzo.Nisam se ni okrenula oko sebe i eto Zime.Opet!Neki dan sam svečano izjavila da se neću više živcirati i brinuti ama baš o svemu,neka bude kako bude.Naravno,moji dečki su se savijali od smijeha i uputili mi pitanje:Koliko dugo?Dobro, ja sam ipak osoba koja voli određen red pa onda brinem,ali ipak sam se malo opustila i upalilo je.Bolje sam volje i zadovoljnija sam.Hura za mene!To je ipak napredak prema veselju.
Jučer sam čak uspjela posjetiti Interliber i to mi pričinja zadovoljstvo.Prestala sam čekati i učinila nešto samo za svoju dušu.Sitnica ali puno znači za mene.
U zadnje vrijeme Lavić sve više priča i traži potvrdu svojih riječi i doživljaja.Sretna sam zbog tog napretka i nadam se da će tako nastaviti i dalje.Počeo je sam skidati cipele.Sjedim sa strane i u čudu ga promatram,ushićena.Ono što je drugim ljudima normalno i svakodnevno mi učimo teškom mukom.Zato sam sretna jer mogu napokon reći:Ipak se kreće.
Post je objavljen 15.11.2008. u 15:04 sati.