Prosli smo kroz beskonacna polja rize koja su nestajala negdje u oceanu. Iz vodom preplavljenih terasa izlazile su nove biljke...
Bas smo komentirali sa lokalnim seljacima kako je cijena rize na trzistu u zadnjih godinu dana porasla gotovo dvostruko, a ovo seljaci ce ove godine dobiti zaradu jednaku lanjskoj. Uz to, svi troskovi ce im porasti.
Dok smo hodali rubom polja ocarani kaskadnim vodotocima i zelenim rizinim poljima zanemarili smo sumu. Kako je priblizavao sumrak, a mi smo daleko od nasih "Vodenih vrtova" skrenuli smo precacom kroz sumu prema obali...
Iako gusta i neprohodna, suma je bogata vodom i raznim plodovima...
...pa nije cudno da je naseljena...
Jedan od najcescih "proizvoda" je kokos, odnosno sve sto od njega nastaje: od mlijeka do konopa koji se plete od niti kokosove ljuske...
...zatim mango, papaje i lokalne indonezijske sorte voca kojeg mi nazivamo kruskom...
U grmlju uz stazu rastao je ananas...
...a cvijet drveta banane sje otkrio nove plodove....
Inace, na stazicu koja vijuga striminom u sumi cesto su se spustale grane savijene pod teretom banana...
Konacno, ova losa fotografija otkriva kavu. Nazalost, bez stativa i sa tek dva "grozda" kave koja su se ljuljala nad ponorom bilo je tesko napraviti bolje, ali nadam se da ih mozete prepoznati, jednog iznad drugoga tocno u sredini slike...
U sljedecem nastavku: Zabranjen ulaz bez suknje
Post je objavljen 14.11.2008. u 16:41 sati.