Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/desertrose238

Marketing

Biseri trenutaka





Noga pred nogu kroz grad koji se sprema spavati. Zvučna kulisa od šuštavog lišća, motora automobila, disanja ljudi i koraka. Odraz u staklu. Razvučene usne. Nasmijane oči. Zamagljeni pogled sreće. Gospel u mislima. Neka lijepa pjesma. Mislima mi prolazi sinoć. Ranjivost. Onaj trenutak slabe sebe koji bi rijetko kome pokazali i kad to napravimo, znači nam nevjerojatno mnogo. Pored mene prolaze stotine lica. Nasmijanih. Namrgođenih. Praznih. Tupih. Tužnih. Oči su ogledalo duše. U meni mir. Nevjerojatan mir i neki potpuno novi osjećaj koji ne znam kako da nazovem, ali tako je dobar. Poželim zagrliti cijeli svijet. Zagrliti Tebe jer si ti moj svijet. Ustajem ženi kojoj su godine mudrost ostavile na licu. Zauzvrat dobivam osmijeh. Najljepši dar. I mogu poletjeti. Sitnice nas čine sretnima ili tužnima. Sitnice sačinjavaju život i čine ga dobrim ili lošim. Sitnice sačinjavaju nas.

Večer se poput meda u šalici čaja otapa preda mnom. Okus toplog nesscafea na usnama. Toplina iznutra. Nedostaješ mi u tom trenu. Nedostaješ mi svaki tren kad nisi pored mene. Vjetar se uvlači kroz prozor i zapliće mi se u kosu. Više u njoj volim tvoje prste. Trnci.

«Moj je život igra bez granica» predivan glas anđela dopire iz zvučnika. Da. Bio je vječito padanje. Do tebe. Stisak moje ruke na tvojoj nozi. Sigurnost. Ljubav. Osmijeh u tvojim očima. Volim te činiti sretnim. To me usrećuje više od ičeg. Tvoj osmijeh. Najljepši na svijetu.

Divljenje ulici kroz koju prolazimo. Zaigrana mašta dvoje ljudi pred kojima je život i zadatak da svojoj djeci osiguraju najbolje što mogu. Volim maštati s tobom. I želim da uvijek znaš da bih s tobom bila sretna i pod vedrim nebom, a najraskošnija vila bez tebe bi bila prazna. Sigurnost da mi možemo mnogo. Sigurnost da s tobom mogu živjeti snove. Sigurnost u to da te volim.

Obraz na tvojim grudima. Prsti na tvom obrazu. Kažeš mi da mi s tobom ništa ne treba biti neugodno. Suza sreće pada na tvoju kožu. Znam. I to je tako predivna novost. Kazujem ti svoje misli i sakrivam se pod pokrivačem, a ti mi ljubiš obraze. Srce je tako sretno. Voliš me i ranjivu, voliš me potpuno. I to je tako..savršeno.

Tebi sam povjerila svoje najdublje želje i najveće strahove. Sve svoje sumnje i promišljanja. I slušao si. Nisi me pokušavao ukalupiti. Nisi me pokušavao mijenjati. Slušao si. Razgovarao sa mnom. Nisi filozofirao. Otkrio si mi svoja razmišljanja. Svoja pitanja. Nismo našli odgovore. Možda nikad ni nećemo. Ali ugradili smo u građevinu naše ljubavi još neke kvalitetne blokove.

Biseri sjećanja polako se nižu na ogrlicu večeri. S tobom su došla ona lijepa. Udišem noć i jedva čekam sljedeći dan. Grlit ću te sljedeći dan. Sljedeću noć. Još mnogo, mnogo noći. I obećavam, kao što si ti uz mene, uz tebe sam u dobru i zlu, zdravlju i bolesti, dok god kucaju naša srca. Moj si svijet. I sitnice nisu samo sitnice. Volim te.


Post je objavljen 13.11.2008. u 23:16 sati.