Subota navečer 08.11.2008. god, tragičan je dan za vatrogasce DVD-a Žažina i DVD-a Lekenik. Život je izgubilo dvoje naših plavih anđela: Lara Đerić(14) i Josip Tolić(21)… nesretnim slučajem i spletom okolnosti našli su se na krivom mjestu i u krivo vrijeme… na povratku kući zabio se pijani vozač iz Gline u Josipov auto i oduzeo im živote… na sreću ostalo troje izbjeglo je tu tragičnu sudbinu…
Kao prvo, želim još jednom u ime svih članova i mještana DVD-a Žažina i Lekenik, izraziti iskrenu sućut njihovim roditeljima, braći i sestrama i ostaloj tugujućoj rodbini. Želim se zahvaliti svim vatrogascima koji su došli na posljednji ispraćaj dvoje mladih u cvijetu mladosti. Isto tako i svima onima koji nisu imali tu mogućnosti, ali su poslali telegrame u kojima izražavaju najiskreniju sućut.
Hvala svima.
U drugom redu željela bih preko ovog bloga reći par riječi o našim plavim anđelima i uputiti im posljednji pozdrav. U svoje ime i u ime cijelog DVD-a…
Lara Đerić, maleni anđeo DVD-a Žažina.
Rođena je 24.03.1994. god u Zagrebu. Sa svojom svijetlo plavom kosom i nježno plavim očima, bila je svjetlo u tami. S majkom je živjela u Zagrebu, ali preko ljeta i povremeno za vrijeme škole dolazila je u vikendicu kraj Kupe. Svoj drugi dom, Žažinu. Kao mala upisala se u Dobrovoljno vatrogasno društvo u Žažini i natjecala se u kategoriji djece, a potom i mladeži. Upoznala sam ju 2004. godine kada sam krenula na vježbe kao član DVD-a Žažina. U kategoriji mladeži zajedno smo osvojili 2005. god plasman za državno natjecanje i 2006. odnijeli ponosno 4. mjesto. Uvijek nasmijana i vesela. Uvijek je zbijala šale i širila svoj zarazni smijeh. Iako nije imala dovoljno godina da uđe u kategoriju odraslih « Žene A», upotpunjavala je našu ekipu na kupovima i bila naša podrška na Državnim kupovima i Državnom natjecanju ove godine u Splitu, od kuda smo se sretni vratili kao treće plasirani u Državi. Jedan tjedan na vježbama morao je biti ispunjen barem jednim danom njenog nestašluka i malih nezgoda. Svojim šarmom i svojim još uvijek dječjim duhom uvukla se duboko u naša srca. Voljeli smo je poput sestre i boli nas što nas je još u cvijetu mladosti napustila na ovako tragičan način, a da nije ni istinski iskusila što znači život, kao ni mi.
Larice, naš maleni anđele, nedostajat ćeš nam jako, no čuvati ćemo te u svojim srcima. Prisjećat ćemo se tvojih malih ludorija, i nestašluka sa smiješkom na licu. Sretni što smo te imali priliku upoznati u ovom tvom kratkom životu. Bog te odlučio prerano uzeti i nismo tu ništa mogli učiniti. Nadamo se da nas svojim plavim očima gledaš sa visina i paziš na nas. Ti si anđeo i među anđelima ti je mjesto. Nadamo se da ćeš biti uz nas na svakom našem koraku, na svako naše daljnje natjecanje i okupljanje nosit ćemo te u srcu. Sve do dana kada se ponovo ne sretnemo negdje na nebesima. Puno te voli i pozdravlja tvoja ekipa: Marlena, Maja, Nikolina, Jelena, Dijana, Ana, Edita, Tihana, Nataša, Sinea i Aleksandra, sa trenerom i zapovjednikom DVD-a Žažina, Mladenom Zlovolićem.
Josip Tolić, voljeni kolega i prijatelj…
Rođen 04.01.1987. godine. Kako saznajemo, od mladosti se bavi vatrogastvom. Kao mali dječak slatkog osmijeha postaje članom DVD-a Lekenik. Vježba s ekipom i ide na natjecanja djece, a potom s tom istom ekipom ulazi i u kategoriju mladeži. Nakon završetka obrtničke škole u Sisku počinje se intenzivnije baviti vatrogastvom. Završava tečajeve vatrogastva i ulazi u profesionalnu postrojbu DVD-a Lekenik kao i cijela njegova ekipa. Postepeno savladava stepenice i uz čin dočasnika postaje dozapovjednik DVD-a. U 20-oj godini života dok je uz profesionalno vatrogastvo poput svojih kolega i ujedno članova ekipe vježbao u kategoriji odraslih, preuzeo je mjesto trenera mladeži. Članovi ¨A¨ 2005. osvajaju četverogodišnju titulu državnih prvaka, a potom i 2006. god. brane boje Hrvatske na olimpijadi u Varaždinu, koju završavaju sa značajnim 7. mjestom u svijetu. Ove godine, na državnom natjecanju u Splitu kada smo im i mi pravili društvo, osvajaju 3. mjesto u državi i ponovno imaju priliku otići na olimpijadu. Iako sam ga poznavala nešto više od 2 godine, upoznala sam ga dovoljno da mogu reći ovo: J. Tolić je jedna od rijetkih osoba, koje je teško pronaći na ovome svijetu. Bio je pravi prijatelj i kolega, a kada to kažem, mislim da govorim u ime cijele njegove ekipe. Urezao se u srca svih svojih poznanika, svojom dobrotom, plemenitošću, svojim humorom i uvijek nasmijanim licem…
Hej ljepoto… razmišljam i ne znam kako da te oslovim. Za mene si osoba koja se teško pronalazi u ovo vrijeme. Bio si nam kolega i prijatelj. Zvala sam te mazom i svojom malom plavušom…a sada ne znam što da kažem… ne znam kako se oprostiti od tebe u ime cijele ekipe i prihvatiti da te više nema na ovome svijetu kao ni naše Larice. Što vas ne možemo zagrliti i pozdraviti bar sa smiješkom u prolazu. Tvoje plave oči, svijetle i pune ljubavi za sve oko tebe, gledat će nas sa visokih nebesa. Tamo gore sjediš s našom Larom i ostalim anđelima, daleko od ovog okrutnog svijeta. Ti si još jedan cvijet mladosti kojeg je netko otkinuo samo zato što mu se našao na putu. Nisi ti kriv ni najmanje. Svi su vas voljeli i još uvijek živite u našim srcima. Velikodušno si pružao pomoć kao pravi vatrogasac i humanist svim znanim i neznanim osobama. Svima nama bio si poput brata, a velik dio nas nije to shvatio dok to nije postalo prekasno. Svima si nam bio i ostao uzor pravog čovjeka. Žao mi je što se više nećete smijati sa nama i praviti nam društvo kao nekada. Ali znamo da ćeš živjeti u našim srcima i sjećati ćemo vas se s radošću, jer svaki trenutak proveden uz jedno od vas dvoje bio je ispunjen smijehom i ljubavlju.
Boli me što te neću moći zagrliti kada ponovno dođem na dom i pozdraviti sa smiješkom. Ali zatvorit ću oči i vidjeti te kraj nas. Osjećat ćemo vas kraj sebe jer sada ste posvuda. Znamo da Bog k sebi uzima samo dobre i plemenite ljude, a vi ste jedni od njih. ¨Falila su mu još dva anđela i uzeo vas je k sebi¨ Nedostajat ćete nam puno ali nećemo vas zaboraviti. Za vas i zbog vas nastavit ćemo ovo čime ste se i vi bavili. Vatrogastvom, plemenitim zvanjem. Vodit ćemo vas sa sobom kamo god pošli.
...to bi bilo sve, ali svi znamo da na srcu postoji uvijek još nešto što želimo reći, ali to u većini slućajeva ne možemo izraziti rijećima...
V O L I M O V A S D O N E B A ! !
Naši anđeli u srcu; Lara i Josip.
Post je objavljen 12.11.2008. u 22:09 sati.